Viktor Kovačić (28. kolovoz 1874. – 21. listopada 1924.) bio je hrvatski arhitekt kojega se često nazivalo ocem moderne hrvatske arhitekture zbog sutpilnih i čistih formi te svojih profunkcionalističkih načela.
Neka od važnijih zagrebačkih djela s potpisom Viktora Kovačića su Crkva sv. Blaža, palača Burze, kuća Frank, Slaveks i uređenje Jezuitskog trga, a zaslužan je i za mauzolej De Piennes u Vrbovcu te brojne stambene natječaje, interijere i regulacije.
Započet ćemo s Masarykovom ulicom gdje se, u stambeno – trgovačkoj zgradi Oršić i Divković, na adresi 21-23, nalazi zbirka stan Viktora Kovačića u izvornom obliku.
Stan zorno i pregledno oprimjeruje kulturu stanovanja s početka 20. stoljeća i zrcali duh tog vremena.
Kovačić je zaslužan i za jedan gornjogradski trg – Jezuitski trg, koji nam je najpoznatiji po Galeriji Klovićevi dvori. Regulacija Jezuitskog trga je izvedena 1909. godine.
U blizini Trga Republike Hrvatske, na spoju Mažuranićevog trga i Hebrangove ulice, nalazi se još jedno djelo Viktora Kovačića. Riječ je o Stambenoj kući Frank, izgrađenoj u periodu od 1912. i 1913. godine.
Možda i najupečatljiva ostavština arhitekta Viktora Kovačića je današnje sjedište Hrvatske narodne banke koje se nalazi na Trgu hrvatskih velikana – Palača Burze.
Palača je izgrađena za potrebe Zagrebačke burze za robu i vrednote, a od Drugog svjetskog rata njome se koristi središnja banka kao poslovnim sjedištem.
Zgrada je prepoznatljiva po svom pročelju koje je izrađeno od bijelog bračkog kamena, a naglašeno je izvedbom četiriju visokih jonskih stupova koji podsjećaju na grčki hram.
Sama povijest ove palače veže se s osnivanjem i radom Zagrebačke burze koja je službeno osnovana 1918. godine. Zagrebačka burza se prvenstveno nalazila u prostorima Trgovačkog doma koji se nalazio u Jurišićevoj, no prostor je uskoro postao premalen zbog rasta prometa na Burzi i povećanja broja članova.