Ljerka Šram, rođena 19. siječnja 1874. godine, legendarna je zagrebačka glumica koja je svojevremeno slovila za najljepšu zagrebačku glumicu. Bila je članica kazališta od 1888. godine do smrti, a briljirala je u komediji. Neke od kazalištnih predstava u kojima je glumila su Umišljeni bolesnik, Krčmarica Mirandolina, Otelo, Ukroćena goropadnica te Romeo i Julija.
Danas se na spomen Ljerke Šram mnogi prisjete vjerojatno najpoznatije zagrebačke ljubavne priče i otužnog zdanja sanatorija Brestovac koje se nalazi na obroncima Medvednice, a koje je simbol te priče.
Svojom ljepotom očarala je i austrijskog cara Franju Josipa, o njenoj ljepoti pisao je i sam Antun Gustav Matoš, no kraj je dočekala na tužan način na rukama uglednog zagrebačkog liječnika, novinara, direktor i glavnog urednika Obzora Milivoja Dežmana.
Ljerka se udala za bankovnog činovnika Aleksanra Isakovića, koji je nakon pronevjere u Prvoj hrvatskoj štedionici nestao iz Zagreba, nakon čega je Dežman nju i sina objeručke prihvatio. Iako je njena ljubav prema Dežmanu bila tek platonska, on nije odustajao, što je dokazao na samom kraju Ljerkina životna puta.
Kada je oboljela od tuberkuloze, Milivoj je dao izgraditi sanatorij Brestovac na južnim obroncima Medvednice, htio je učiniti sve kako bi ljubav njegovog života dobila najbolju moguću njegu, no nažalost, to nije bilo dovoljno. Ljerka Šram je od zloćudne bolesti preminula 26. studenog 1913. godine.