Sveti Lovreč (talijanski San Lorenzo del Pazenatico) gradić je i općina u Istarskoj županiji na blagoj uzvisini uz državnu cestu Pula–Buje; lokalno ga često zovu „Grad“. Općina ima dvadeset tri naselja i površinu oko trideset kilometara četvornih; južnu granicu čini obala Limskog kanala, dok je na drugim stranama okružen Porečom, Tinjanom i Vrsarom. Od mora je odvojen liticom kanala, ali turizam porečko-vrsarske rivijere i kanala izravno se odražava na gospodarstvo jer sjeverna obala kanala pripada Lovreču – što omogućuje kombinirati posjet utvrđenom gradiću s izletom kanalom ili obalom.
Gradić ima obilježja gradine: očuvani bedemi, kule i gradska vrata iz mletačkog doba, trobrodna župna romanička crkva te odvojeni zvonik-kula. Na starom popločanom trgu stoji stup srama i gradska lođa s kamenim stupovima naslonjena na južni zid župne crkve; u lođi je lapidarij rimskih kamenih spomenika. Bazilika svetog Martina prvi se put spominje u buli Aleksandra III iz 1177.; ranoromanička je trobrodna građevina s tri apside i monumentalnim stupovima čiji kapiteli imitiraju ranokršćanske uzore poput onih u Eufrazijevoj bazilici u Poreču. U lijevoj apsidi sačuvane su freske iz 11. stoljeća; drveni poliptih svetog Martina potječe iz 14. stoljeća; kameni oltar sa sarkofagom relikvija datira u 16. stoljeće, a orgulje su rad šibenskog majstora Petra Nakića iz 18. stoljeća.
Izvan bedema, pred glavnim ulazom, nalazi se gotička crkvica svetog Blaža posvećena 1460. građena od obrađenog kamena s freskama u unutrašnjosti i zvonikom na preslicu čije je zvono služilo za raspodjelu vode u vrijeme suša. Crkvica svetog Lovre na groblju pripada najstarijim građevinama na prostoru (8. stoljeće) s masivnim romaničkim zvonikom iz 12.–13. stoljeća; na kompleksu svetog Mihovila nad Limom stoje ostaci romaničke bazilike benediktinaca s najstarijim freskama u Istri, no kompleks je u raspadajućem stanju.
Povijest Svetog Lovreča uključuje ulogu sjedišta kapetana pazenatika – vojnoga upravitelja mletačkog izvangradskog teritorija Istre – te razvoj samouprave i Statuta; ti slojevi zanimljivi su čitateljima koji uspoređuju Motovun, Grožnjan i druge istarske urbane centre. Za fotografije pogodni su kontrast zelenila kanala i vapnenca bedema te serije romaničkih lukova.