Omiljena Purgerica otkrila kakav je Zagreb u kojem bi ona voljela živjeti

Na Digilab NSK Podcasti kanalu na YouTubeu kao i na svim relevantnim aplikacijama i servisima za audio sadržaj kao što su Spotify, Deezer, Google Podcasti i Podbean slušati možete čak šest novih podcasta.

Jedan od njih je i podcast Beli Zagreb Grad, svojevrsni nastavak istoimenog projekta, koji na društvenim mrežama postoji još od 2017. godine te portala koji je Barbara Grgić pokrenula netom nakon prošlogodišnjeg potresa u Zagrebu. 

Čast da otvori podcast pripala je omiljenoj zagrebačkoj Purgerici, Istrijanki Josipi Šiklić. 

Imenom i prezimenom Josipa Šiklić, rođenjem i srcem je Istrijanka, a mjestom stanovanja i drugom polovicom srca u posljednjih 18 godina – Zagrepčanka. U turizmu radi već 15 godina. Još kao studentica počela je raditi kao turistički animator, a karijeru je nastavila graditi u turističkim agencijama, event managementu i na kraju, u hotelijerstvu. Danas je brojni Zagrepčani poznaju kao pripovjedačicu koja se vješto pretvara iz Kontese Nere u Kradljivicu vremena te iz Kradljivice vremena u opaku Crnu kraljicu. 

Ljubav prema pripovijedanju i stranim jezicima javila joj se još u djetinjstvu.

“Odrasla sam u dvojezičnoj obitelji. S bakom i djedom razgovarala sam na talijanskom, a s roditeljima na hrvatskom i to je jednostavno stvorilo predispoziciju da lakše kasnije učim strane jezike. Moji roditelji jesu profesori, ali je upravo nona bila ta koja je jednu priču mogla ispričati na različit način. Mogla bih slušati istu priču o mom pra-pra-pradjedu 46 puta u tom tjednu, a svaki put bi imala drugačiji štih”, otkrila je Josipa koja je sve stoje strasti pretvorila u posao kojim se danas bavi.

Tijekom razgovora otkrila je i zašto je umjesto prosvjete izabrala turizam, zašto u samoći nastaju najbolje ideje te kako pamti tolike povijesne podatke. U samo nekoliko minuta sažela je i kakav je Zagreb u kojem bi voljela živjeti te što bi se u gradu moglo promijeniti nabolje.

“Zagreb u kojem ja volim i u kojem bih voljela živjeti je i ovakav: ranjen od potresa i s cijevima koje pucaju i s problemima koje ima. Ja bih ga voljela vidjeti kao grad koji i dalje raste u dobrom smjeru – u smislu da se ne preizgrađuje, da se neke stvari maknu iz centra grada, da se oživi i da prilika da ljudi koji se bave obrtima, OPG-ovima, djelatnostima koje su nam potrebne, dobiju priliku vratiti se natrag u centar grada, ali i da se taj dobar duh brojnih projekata, koncerata, kazališta na otvorenome dalje seli kao dobra praksa za druge kvartove. Zagreb u kojem ima prilike za puno mladih kreativaca kojima se daje prilika da se izražavaju – ima ih, iznimno su uporni, jako dobrih vizija, ne zanima ih politikanstvo, zanima ih ideja. To je Zagreb u kojem bih ja voljela živjeti”, priznala nam je Josipa. 

Cijelu epizodu pogledajte na poveznici.

Druge objave

Tvrđava sv. Ivana – Tanaja: zvjezdasti projekt Antonia Lenija i obrana od 20 000 Turaka 1647.

Tvrđava sv. Ivana poznata kao Tanaja nalazi se na...

Otok Pag i njegov kameni krajolik: zašto je riječ o jednom od fotografski najizazovnijih otoka na Jadranu

Pag je otok smješten u sjevernom dijelu Jadranskog mora,...

Sveti Lovreč iznad Limskog kanala: bedemi iz mletačkog doba i bazilika svetog Martina

Sveti Lovreč (talijanski San Lorenzo del Pazenatico) gradić je...

Tvrđava Topana iznad Modrog jezera: crkva Gospe od Anđela iz 10. stoljeća i platforma za topove

Tvrđava Topana smještena je na klisuri nad Modrim jezerom...

Pročitajte i ovo:

Značajne povijesne građevine smještene u Ulici sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gradu

Gornjogradska Ulica svetog Ćirila i Metoda spaja Katarinin trg i Trg svetog Marka, a u njoj se nalazi nekoliko građevina koje su od povijesnog...

Kuća Rade na spoju Tkalčićeve i Skalinske ulice izgrađena krajem 18. stoljeća

Jednokatna uglovnica, tlocrtnog "U" oblika s plitkim dvorišnim krilima i mansardnim krovištem sagrađena je nakon požara 1786. godine. Cjelovito je sačuvana unutrašnjost i kasnobarokno...

Neki drugi Zagreb 2.4.20.

Njegove su bore postale izraženije u svega 10-ak sekundi, njegovo se lice promijenilo, njegove su ulice puste, prazne, često beživotne. No, njegova je duša...