Na današnji dan, 16 listopada 1801. godine, rodio se Josip grof Jelačić Bužimski. Jelačić je bio general i ban hrvatski, dalmatinski i slavonski od 1848. do 1859. godine, kao i član plemićke obitelji Jelačić, te jedan od najznačajnijih hrvatskih političara, kako u 19. stoljeću, tako i u cijeloj povijesti Hrvata. Poznat je po ukidanju kmetstva i sazivanju prvih izbora za Hrvatski sabor.
Kao vojskovođa je pobijedio u nizu bitaka protiv ustanika u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj 1848. godine. U Hrvatskoj se slavi kao nacionalni junak.
Josip Jelačić rođen je 1801. godine u Petrovaradinu, u Srijemu (tada dio Vojne krajine, danas u Srbiji), gdje je njegov otac Franjo, podmaršal austrijske vojske, bio zapovjednik slavonske Vojne krajine. Majka mu je bila Ana, djevojačkog prezimena Portner.
Na dan rođenja 16. listopada već je kršten u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu. Prošlost roda Jelačića tijesno je povezana s poviješću hrvatskoga naroda. Podrijetlom su bili iz Like i Josip Jelačić je često isticao svoje ličko podrijetlo. Četiri stoljeća pripadnici toga roda bijahu ratnici, istaknuti krajiški časnici, visoki vojni zapovjednici, državnici, svećenici, prosvjetitelji, dobrotvori i pisci.
Josip Jelačić s osam godina započinje svoje školovanje u bečkom Therezianumu, najelitnijoj plemićkoj školi svoga doba, gdje se sinovi plemića i velikaša odgajaju za administrativnu, vojnu službu u Habsburškom Carstvu. Od 1819. godine, kada kao odličan diplomant napušta Therezianum, barun Jelačić vrtoglavo započinje uspon u činovima, častima i podvizima, ne samo u korist carstva kojem je služio, nego najprije svog hrvatskog naroda, njegovog interesa i promjene njegovog položaja.
Kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac imenuje Jelačića 23. ožujka 1848. godine u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unapređuje u čin generalmajora i zapovjednika obiju banskih pukovnija, glinske i petrinjske, a Jelačić 8. travnja 1848. godine u Beču polaže bansku prisegu i biva imenovan feldmaršallajtnantom (podmaršalom) i vojničkim zapovjednikom u banskoj i krajiškoj Hrvatskoj, te biva svečano ustoličen 5. lipnja 1848. godine u Zagrebu.
Svečanost njegova ustoličenja prati svečanost otvaranja Hrvatskog sabora 6. lipnja, prvoga hrvatskog građanskog Sabora na osnovi izbornog reda utemeljenog po načelima građanskog liberalizma, s ukupno 191 zastupnikom, kojem prethode skupštine s preko nekoliko stotina predstavnika hrvatskog naroda održane 17., 22. i 25. ožujka 1848. godine u Zagrebu.
Ban Josip Jelačić umro je u Zagrebu, 20. svibnja 1859. godine, poslije duge i teške bolesti. Tijelo mu je bilo balzamirano te 22. svibnja izloženo u Banskom dvoru gdje su mu počasnu stražu do 26. svibnja držali Otočani. Sprovod mu je bio 26. svibnja 1859. godine. Na sam dan sprovoda Zagreb je bio obavijen u crno.
Banu je tek formalnu počast odalo službeno izaslanstvo carskoga i kraljevskoga Dvora. Vojnu delegaciju predvodio je podban barun Josip Šokčević a prisutni na sprovodu bili su crkveni i civilni dostojanstvenici i deputacije te mnoštvo naroda iz cijele Hrvatske.
Pokopan je u Novim Dvorima, u kapeli Sv. Josipa, u Zaprešiću.
