Današnji Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Dom HDLU, Meštrovićev paviljon, Džamija… sve su to nazivi koji opisuju jedan od najpoznatijih zagrebačkih simbola. Smješten je na spoju više zagrebačkih ulica (Ulice Franje Račkog, Ulice kralja Zvonimira, Ulice kneza Višeslava, Ulice kneza Mislava te Ulice kralja Držislava), a sam trg na kojem se nalazi nosi ime Trg žrtava fašizma.
Hrvatsko društvo umjetnika “Strossmayer” 1933. godine ostvaruje sporazum za podizanje spomenika kralju Petru I Velikom Osloboditelju u Zagrebu. Umjesto statue, dogovoreno je podizanje u obliku Doma likovnih mjetnosti na tadašnjem Trgu kralja Petra. Izrada idejne skice Doma povjerena je poznatom hrvatskom kiparu i arhitektu Ivanu Meštroviću, a detaljne arhitektonske planove, prema Meštrovićevoj idejnoj skici, rade arhitekti H. Bilinić i L. Horvat.
Četiri godine kasnije, 1938., završeni su radovi, a zdanje Doma 01. prosinca iste godine posvećuje nadbiskup Alojzje Stepinac. Deset dana kasnije u Domu se otvara prva izložba – “Pola vijeka hrvatske umjetnosti” koju je priredilo hrvatsko društvo umjetnosti u šezdesetoj obljetnici svog opstanka.
Na glavnoj skupštini Hrvatskog društva umjetnosti “Strssmayer”, 22. svibnja 1941. godine, zaklada je preimenovana u “Dom hrvatske likovne umjetnosti u Zagrebu”, a u srpnju iste godine donosi se odluka da se Dom likovnih umjetnika u Zagrebu pretvori u džamiju.
Hrvatsko društvo umjetnosti “Strossmayer” iseljeno je iz Doma 20. kolovoza, a oko građevine se grade tri minareta i prilazni prostor sa stubama, klupama te okrugla fontana s vodoskokom, prema projektu arhitekta S. Planića. Unutrašnjost se također prilagođuje ovoj namjeni prema arhitektu Z. Požgaju. Džamija je svečano otvorena 18. srpnja 1944. godine
Razglednica s naslovnice nam dolazi iz perioda od 1923. do 1927. godine.