Znam da volite kad vam pišem o Zagrebu. Ipak, ne mogu vam prešutjeti moju posljednju, bajkovitu i fantastičnu, avanturu. Pogotovo ako u obzir uzmem i manjak internetskog sadržaja o mjestu avanture. Nepošteno zapostavljena ljepota. Ispravimo tu nepravdu – uzmite kavu, sjedite i sanjajte malo sa mnom.
Naime, na nešto manje od sat vremena vožnje od Zagreba krije se Trakošćan. Sjećate se, učili smo to iz povijesti u sedmom osnovne? Riječ je o dvorcu koji je nastao u 13. Stoljeću kao dio obrambenog sustava Zagorske grofovije, ali od 15. Stoljeća pa sve do Drugog svjetskog rata pripadao je obitelji Drašković uz koju se uglavnom i veže, u povijesti i u literaturi. Pred kraj rata, dvorac je nacionaliziran, ali članovi obitelji Drašković, prema obiteljskom stablu iz dvorca, još uvijek su živi i mnogobrojni.
Ime samog dvorca zapravo znači Zmajeva stijena, a njena točna etimologija nije sa sigurnošću provjerena. Moguće je da se radi o imenu antičke tvrđave koja se krila tamo, ali postoji mogućnost da nosi ime po staroj grofovskoj obitelji koja je neko vrijeme posjedovala dvorac.
Riječ je o pravom kulturnom i umjetničkom biseru, a ulaznica košta svega 30 kuna. Uz popust za studente, cijena iznosi nevjerojatnih 15 kuna. Kava na Cvjetnom ili Trakošćan? Trakošćan, hvala.
Trakošćan je okružen netaknutom prirodom koja ostavlja bez daha u ovo doba godine, ali svoje čari zasigurno ima u jesen i zimu. U blizini je i umjetno jezero. Ova riječ umjetno je samo činjenica jer to uistinu nikad ne biste pogodili. Jezero je savršeno inkorporirano u okoliš i odaje dojam čistoće i mira na kakav je uistinu teško naletjeti. U literaturi je okoliš opisan kao romantičarski perivoj. Ako stručnjaci tako kažu, tko sam ja da dodam išta osim da je svakako romantičan.
Sam dvorac je na povišenom brdu i uspon prema njemu, posebice od jezera, može poslužiti kao sasvim solidan trening. Ali neka vas to ne zastraži. Uronjenost u prirodu već je tako velika da se nagib niti ne osjeti. A na vrhu čeka dvorac, uzdignut, gord i prekrasan. Ima li bolje motivacije? Teško, rekla bih.
Vanjština dvorca impresivna je. Neprestano sam se pitala kako su ljudi, u tom vremenu bez tehnologije, uspjeli izgraditi takvo nešto. Ipak, ne ostaje sve samo na površini. Čim uđete, dočeka vas viteški salon, s oklopom i obiteljskim portretima čiji je autor većinom nepoznat. Namještaj je kićen i masivan, a u blizini se nalazi i obiteljska knjižnica s preko 1500 knjiga. Navodno se radi o rijetkim primjercima Goethea, Sheakspeara, Dickensa, Dumasa i brojnih drugih. O, tako bih rado bila malo prekopala police. Samo da gledam i mirišem. Ipak, ne želim u zatvor, a novaca za globu nemam – morala sam se iskontrolirati.
U lovačkoj sobi nalaze se rogovi svih ulova obitelji Drašković. Očito su bili prilično strastveni lovci. Taj me dio manje impresionirao, drugi kat je popravio dojam. Tamo se kriju intimniji obiteljski prostori – glazbeni salon, spavaće sobe s prekrasnim ogledalima i vrhunskim umjetničkim slikama. Sobe su uređena prema umjetničkim razdobljima pa tako postoji rokoko soba, klasicistička soba i bidermajerska soba. Daleko najljepše uređen je glazbeni salon, centar društvenog života obitelji. Svi narcisi svijeta, idite tamo, soba krije najljepše ogledalo koje sam u životu vidjela. Osim glazbenog salona, gornji kat krije i atelijer umjetničke slikarice Julijane Erdody s nekoliko njenih slika. Prema viđenom, riječ je o izuzetno talentiranoj slikarici, a vjerojatno i prvoj ženi koja je u Hrvatskoj stekla naslov akademske slikarice.
Spuštajući se prema prizemlju, naišli su na zbirku oružja i dvorsku kuhinju. Zbirku oružja sam brzo pogledala i shvatila da se radi o primjercima mačeva i pušaka. Za mene se pravi užitak krio u dvorskoj kuhinji. S onakvim šalicama, vaš instagram bi procvjetao. Ni ostali pribor za jelo ne zaostaje ljepotom, ali kuhinja je prilično skromna i funkcionalna. Ne zaboravimo, to je bio prostor za sluge pa zato ne odiše glamurom koji se krije u gornjim sobama.
Na samom izlazu čeka vas fantastičan vidikovac. Pruža se pogled na cijelu okolnu prirodu i idealno je mjesto za sve ljubitelje fotografije. Uživajte u fotografiranju tamo jer se unutrašnjost dvorca ne smije fotografirati, barem ne bez posebne dozvole. Uz osobne fotografije koje vam prilažem, na stranicama Trakošćana možete pronaći sve detalje o radnom vremenu, ulaznicama, slike eksponata i virtualnu šetnju sobama dvorca.
Fotografije: Ivana Granić
O autorici kolumne: Ivana Granić studentica je prve godine diplomskog studija talijanskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom da u Zagrebu živi tek nekoliko mjeseci, kolumna Nove Zagrebulje mjesto je sakupljanja dojmova iz njenih lutanja i znatiželjnih pohoda. Netaknuta predrasudama ili visokim očekivanjima, kolumna prikazuje lice istog grada iz drugačijih očiju.