Najstariji zapis grada Zagreba u jednoj knjizi čija je tema bila kritiziranje tog vremena

Kada bi opisivali život na Gradecu, često bi spomenuli riječ – siromaštvo. Siromaštvo je najzastupljeniji opis gradečke općine za vrijeme 16. stoljeća koje je obilježeno Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom. Zbog siromaštva uvjeti za razvijanje umjetnosti bili su iznimno slabi, no sigurno postoje tragovi kakve-takve umjetnosti.

U tim tragovima pronalazimo nekoliko primjera slikara, kipara i majstora koji su izrađivali predmete umjetničkog obrta. Već na samom početku 16. stoljeća spominje se slikar Hanž koji je živio u kući na Gradecu kraj koje je od općine dobio prazno zemljište. Zemljište je dobio prema nalogu bana Ivaniša Korvina, zbog čega se pretpostavlja da je Hanž bio poznati umjetnik koji je povremeno radio i za bana. O njemu se zna jako malo, no poznato je da je 1503. godine naslikao kazala za sat na tornju stolne crkve.

Obrtničke i trgovačke natpisne ploče su bile važno polje rada za više-manje darovite slikare, pa su oni najvjerojatnije uz malu zaradu od općine ili crkve slikali i za obrte i trgovine.

Zasigurno je na Gradecu bilo i kipara jer je klesarskog posla bilo puno. Na primjer, kada se gradio novi toranj Crkve sv. Marka oko 1584. godine, zasigurno je bilo potrebe za kiparskim poslovima, no nema poznatih zapisa o tom poslu.

Na Gradecu je u 16. stoljeću bilo i zlatara koji su imali svoj ceh, kao i svoja pravila i povlastice koje su bile sastavljene po uzoru na pravila budimskih zlatara. Gradečki zlatari su izrađivali umjetničko-obrtne i umjetničke zlatne i srebrne predmete za potrebe općine, ali vjerojatno i za Kaptol i biskupiju. 

Bilo je tu i pisane riječi, pa je tako u 16. stoljeću na Gradecu živio Antun Vramec – zagrebački kanonik, doktor teologije i filozofije, te privremeno i župnik Sv. Marka. On je pisao “Kroniku vezda znovič spravljenu slovenskim jezikom” koju je tiskao u Ljubljani 1578. godine, a u kojoj se zlobno osvrtao na atmosferu okoline u kojoj je živio. 

Vramec je bio obrazovan u Italiji, a – što je posebno netipično za našu kulturnu povijest – bio je protupapinski orjentiran pisac. Zanimljivo je da se baš u njegovom djelu prvi put u tiskanoj knjizi spominje grad Zagreb, ali je i pisao o osobinama njegovih stanovnika – tj. sredine u kojoj je i sam živio.

Druge objave

Lice Grada postaje hrvatski portal: nakon 10 godina Zagreba stižu priče iz cijele Hrvatske

Priča Lice Grada nastala je sada već davne 2013....

Kako je legenda o kralju Beli IV. i koprivama izgradila identitet grada Koprivnice

Smještena u sjeverozapadnom kutu Hrvatske, Koprivnica je grad bogate...

Kako je Rovinj od otoka postao poluotok: povijesni preokret koji je definirao identitet grada

Smješten na zapadu istarskog poluotoka, Rovinj je danas među...

Podzemni tuneli ispod Bjelovara iz 18. stoljeća: legenda i povijesna istina vojnog grada

Bjelovar, grad u središnjoj Hrvatskoj, prepoznat je po bogatoj...

Kako je Trogir postao filmski dvojnik Venecije i Qartha: povijesni grad u ulozi pozornice

Trogir, smješten na malom otočiću između kopna i otoka...

Pročitajte i ovo:

Art park stiže na novu zagrebačku adresu

Omiljeni putujući ljetni projekt Art park ovog svibnja slijeće brzo i sigurno na šarene tepihe umjetničkog dvorišta u centru Zagreba. Trenutno najuzbudljivija umjetnička lokacija...

Izložba “Baština i migracije – Tragovima zavičaja, koracima nezaborava”

U četvrtak, 05. srpnja 2018. godine, s početkom u 12 sati, u Etnografskom muzeju (Trg Mažuranića 14) održat će se otvorenje izložbe "Baština i...

Svečana dodjela nagrada za najbolja umjetnička ostvarenja i scensko glazbeni događaj

Svečana dodjela nagrada za najbolja umjetnička ostvarenja Drame, Opere i Baleta u sezoni 2019./2020. bit će održana 4. srpnja s početkom u 20.30 sati...