Dobrodošli u novi tjedni pregled koji nam donosi naš povjesničar Vedran Danko!
15.05.
Na današnji dan 1851. godine prvim zagrebačkim gradonačelnikom u povijesti postaje Ivan Nepomuk (Janko) pl. Kamauf, dotadašnji gradski sudac Gradeca. Kamauf je jednoglasno izabran za gradonačelnika na gradskim izborima, te je na položaju gradonačelnika bio sve do 1957. godine. Treba napomenuti da je Zagreb postao ujedinjena gradska cjelina 1850. godine na poticaj tadašnjeg hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana Josipa Jelačića po carskom patentu Franje Josipa I. Tim patentom (ukazom) spojeni su Gradec i Kaptol, zajedno sa susjednom Novom vesi, Vlaškom ulicom i podgrađem. Isto tako zanimljivo je da je ujedinjeni Zagreb tada imao samo 16.036 stanovnika.
Kao prvi gradonačelnik Zagreba zaslužio je i ulicu u Zagrebu, te je njemu u čast nazvana ulica nedaleko od Kvaternikovog trga koja povezuje Vlašku sa rodilištem u Petrovoj ulici. Također, na njegovo upravljanje gradom podsjeća portret Bele Čikoša, koji visi u galeriji portreta zagrebačkih gradonačelnika u Muzeju grada Zagreba, te na zidu jedne privatne kavanice u Donjem gradu.
Na današnji dan 1926. godine s emitiranjem svog programa započinje prvi radio na području Zagreba, Radio-stanica Zagreb. Toga dana na srednjem valu od 350 m iz sjedišta na Trgu sv. Marka program je počeo Lijepom našom, koju je na glasoviru odsvirao Krsto Odak, a ravnatelj dr. Ivo Stern i spikerica Božena Begović najavili su početak rada znamenitom rečenicom: „Halo, halo – ovdje radio Zagreb.“
Prvih 14 godina radio je bio u privatnom vlasništvu Dioničkoga društva Radio Zagreb. Godine 1940. nacionaliziran je, a nakon 1945. djelovao je kao državno poduzeće, društveno poduzeće, javno poduzeće i od 1990. kao javna ustanova: Zakonom koji je donio Sabor Republike Hrvatske preimenovan je u Hrvatski radio (odnosno Radiotelevizija Zagreb preimenovana je u Hrvatsku radioteleviziju).
Sjedište radija je bilo na Markovom trgu 9, o čemu nam i danas svjedoči spomen ploča postavljena na današnji dan 1966. godine. Osnovala ga je skupina uglednih radioamatera i poslovnih ljudi na čelu s fizičarom Otonom Kučerom.
Radio se tada mogao čuti do Krašića, 40-ak kilometara od Zagreba.
Prvi radio prijenos u živo je bio u studenom 1926. na otkrivanju spomenika J. J. Strossmayeru na tadašnjem Akademičkom trgu (danas Strossmayerov trg).
Koliko je znamenit bio taj događaj govori nam činjenica da je Radio-stanica Zagreb bila prva u jugoistočnoj Europi. Isto tako možemo slobodno reći da je Zagreb oduvijek išao rame uz rame sa ostalim zapadnoeuropskim i srednjoeuropskim gradovima.
Na dan kada se obilježavala trideseta godišnjica prvog emitiranja Radija Zagreb (1956. godine) sa radom je započeo odašiljač na Sljemenu, prvi ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj, već i u ovom dijelu Europe. Toga dana televizijska slika iz Beča preko Graza i Slovenije stigla je u Zagreb! Pojava televizije smatrala se općenito smatrala fenomenom.
Osnivač TV Zagreb je Ivan Šibl, a njegovo ime nosi nagrada HRT-a za životno djelo. Pioniri televizije oslanjali su se na skromne mogućnosti odašiljača u hotelu Tomislavov dom na Sljemenu, sjeverno od Zagreba. Ispočetka je odašiljač reemitirao programe postaje RAI 1.
Prvo sjedište televizije Zagreb je bilo u Jurišićevoj 4 odakle je 19. studenog 1956. napravljeno prvo stalno javljanje iz studija. Nešto ranije, 7. rujna 1956. emitiralo se prvo javljanje uživo sa gala otvorenja Zagrebačkog velesajma.
Odlukom EBU-a, 1967. godine, TV centar Zagreb postaje Eurovizijski tehnički centar za cijelu Jugoslavensku radioteleviziju (JRT).
Već slijedeće godine Televizija Zagreb – prvi put u boji uživo prenosi koncert pop-glazbe iz Opatije.
Televizija 1972. počinje sa stalnim emitiranjem Drugog programa.
U rujnu 1997. Hrvatski radio započinje s eksperimentalnim usporednim emitiranjem svih triju programa u digitalnom obliku preko odašiljača postavljenog na Sljemenu. Prva zemaljska satelitska postaja na Prisavlju stavljena je u pogon u studenome. Njome se digitalno emitiraju tri programa Hrvatske televizije i Prvi program Hrvatskog radija, pokrivajući Europu te Bliski istok.
Danas HRT ima osam regionalnih radiopostaja i osam regionalnih HRT centara. Ima tri nacionalna i osam regionalnih radijskih programa (kanala), četiri zemaljska TV programa i jedan satelitski TV program koji se emitira na hrvatskom. Od 1997. radijski i televizijski programi HRT-a također se emitiraju u digitalnoj tehnici preko satelita za cijelu Europu.
Značajan trenutak u povijesti HRT-a je i prelazak s analognog na digitalni sustav emitiranja programa, koji je započeo 26. siječnja a dovršen je 5. listopada 2010. godine. Njome je analogni zemaljski signal u potpunosti zamijenjen digitalnim, čime je poboljšana kvaliteta slike te se otvorila mogućnost za pokretanje novih kanala.
25. svibnja 2012. arhiv televizijskog programa, arhiv radijskog programa i zbirka notnih zapisa glazbene proizvodnje dobili su status kulturnog dobra što s još jednog aspekta pokazuje veličinu i vrijednost HRT-a, te se i danas HRT smatra jednim od najjačih i najutjecajnijih javnih servisa jugoistočne Europe.
Na današnji dan 1964. godine u Washingtonu je umro Vladko Maček, hrvatski političar i pravnik.
Na današnji dan 1983. godine u Zagrebu se rodila Iva Šulentić, poznata hrvatska televizijska i radijska voditeljica, spikerica i glumica. Od veljače 2014. ambasadorica je kampanje Dislajkam mržnju – NE govoru mržnje na Internetu, koju je pokrenulo Vijeće Europe. Istaknula se po mnogobrojnim glumačkim i voditeljskim ulogama, a najviše je ostala zapamćena kao voditeljica emisije za mlade Briljanteen (2004.-2011.).
16.05.
Na današnji dan 1840. godine u Zagrebu je umro Franjo Vlašić, hrvatsko-slavonski ban, član plemićke obitelji Vlašić, koja je imala naslov baruna od 1832. godine. Gorljivi je protivnik mađarizacije Hrvatske i Slavonije, te podupiratelj ideja Ljudevita Gaja i hrvatskog narodnog preporoda.
Na današnji dan 1884. godine u Zagrebu je umro Ignac Kristijanović, hrvatski pisac.
Na današnji dan 1908. godine u Zagrebu rodio se Marijan Haberle, hrvatski arhitekt. Smatra se da je bio jedan od nosilaca hrvatske međuratne arhitekture koji je svoj stvaralački i idejni kontinuum uspješno nastavio i poslije rata.
Diplomirao je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1931. u klasi profesora Huge Ehrlicha. Nakon završetka studija, od 1930. do 1933., zapošljava se kod arhitekata Rudolfa Lubinskog i Stjepana Hribara, te u poduzeću ing. Adolfa Helfmana u Zagrebu. Od 1934. do 1940. radi u zajednici s arhitektom Hinkom Bauerom s kojim sudjeluje na mnogim javnim natječajima, na domaćim i međunarodnim izložbama, izvodi mnoge javne i privatne objekte te osvaja mnogobrojne nagrade. Za vrijeme rata vodi i samostalni arhitektonski ured. Nakon rata radio je u Lici na obnovi zemlje, a do 1947. kao projektant u Ministarstvu narodnog zdravlja Hrvatske. U razdoblju od 1948. do 1951. bio je šef radne grupe u Arhitektonskom projektnom zavodu Hrvatske. Od 1951. do 1977. bio je šef Arhitektonskog biroa „Haberle“ (poslije „Forum“). Kao profesor na Tehničkom fakultetu u Sarajevu radio je od 1951. do 1953. Bio je član mnogih žirija javnih natječaja, a 1954. i 1955. bio je predsjednik Društva arhitekata Hrvatske. Niz godina bio je ispitivač u Komisiji za stručne ispite građevinske struke.
Najpoznatije građevine koje je projektirao su: Zagrebački zbor na Savskoj cesti, kbr. 25 (1936.), crkva sv. Josipa na Trešnjevačkom trgu (samostalno) i Inženjerski dom u Pierottijevoj ulici (1937.), Željezničarska bolnica na Jordanovcu (1938.), stambena zgrada s kinodvoranom u Kordunskoj ulici (danas Kinoteka) i crkva sv. Marka Križevčanina na Selskoj cesti (1940.), proširenje Zagrebačkog velesajma (danas Tehnički muzej) na Savskoj cesti i Brodarski institut u Aveniji V. Holjevca u Zagrebu (1949.), Visoku tehničku školu u Ul. I. Lučića (1957), palaču Matice iseljenika (1958–63), te svoje najznačajnije djelo Koncertnu dvoranu „Vatroslav Lisinski“ na Trgu S. Radića (1960. – 1973., s Minkom Jurković i Tanjom Zdvořak), poslovnu zgradu na Miramarskoj cesti (1962.).
U četrdesetak natječaja dobio je desetak prvih nagrada, petnaestak drugih i više ostalih nagrada i otkupa, a od 1977. izabran je za izvanrednog člana JAZU. Dobio je nagrade za životno djelo „Viktor Kovačić“ (1969.) i „Vladimir Nazor“ (1973.). Zagreb mu se odužio imenovanje ulice na Jarunu (Gredice).
Na današnji dan 1954. godine u Splitu se rodila Sanja Pilić, hrvatska književnica. Kćerka je poznate književnice i dječje spisateljice Sunčane Škrinjarić. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti – fotografski odsjek. Nakon što je završila srednju školu, radila je kao fotografkinja, koloristica i trik snimateljica na crtanom filmu. Surađivala je s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i radila sa zlostavljanom djecom.
Autorica je tridesetak knjiga od kojih su neke zbog velike naklade izdane u deset izdanja od kojih su neka njezina djela uvrštena na popis obaveznih lektira.
Njezina najpoznatija djela su: O mamama sve najbolje, Nemam vremena, Mrvice iz dnevnog boravka, E, baš mi nije žao, Ženske pjesme, Faktor uspjeha, Mala torba, velika sloboda, Ideš mi na živce!, Vidimo se na fejsu! i mnoge druge. Za velik broj djela dobila je brojne nagrade i priznanja.
Po romanima Mrvice iz dnevnog boravka i Sasvim sam popubertetio napravljene su i predstave u kazalištu „Žar ptica“ u Zagrebu.
Na današnji dan 1980. godine u Zagrebu je umro Božo Težak, hrvatski kemičar.
17.05.
Na današnji dan 1906. godine u Zagrebu se rodila Zinka Kunc-Milanov, hrvatska pjevačica (sopran). Sestra skladatelja, pijanista i pedagoga Božidara. Studirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (pod paskom Milke Trnine).
Prvi je put nastupila 1927. u Ljubljani. Godine 1928–35. bila je prvakinja zagrebačke Opere, u kojoj je ostvarila 27 uloga u rasponu od Bellinija preko Verdija i Puccinija do Wagnera i R. Straussa. Neko je vrijeme djelovala u Pragu. Godine 1937. prvi je put nastupila u newyorškom Metropolitanu i do 1966., s prekidom 1947–51., bila njegova primadonna assoluta. Ondje je pjevala 14 uloga i nastupila 424 puta.
Surađivala je s velikim dirigentima (Arturo Toscanini, Bruno Walter). Njezine kreacije u Verdijevim, Ponchiellijevim, Mascagnijevim, Mozartovim, Puccinijevim i Bellinijevim operama teško su dostižan uzor pjevačkog umijeća. Snimala je za gramofonsku tvrtku RCA. Broj njezinih živih snimaka sve je veći. Dobitnica je specijalne medalje kao jedna od 87 istaknutih osoba stranoga podrijetla koje su svojim doprinosom zadužile New York i SAD.
Grad Zagreb joj je se zadnjezin doprinos hrvatskoj i svjetskom glazbi odužio imenovanjem ulice na trnjanskoj Savici.
Na današnji dan 1929. godine u Zagrebu se rodio Branko Zebec, hrvatski nogometaš i nogometni trener. Završio je Visoku sportsku školu u Kölnu (1965.). Kao trener je doveo zagrebački Dinamo do finala Kupa Velesajamskih gradova (1967.), da bi propustio finale kada je umjesto njega momčad preuzeo Ivica Horvat. Uspjeh sa Dinamom mu je otvorio vrata bavarskog velikana Bayerna iz Münchena s kojim je osvojio prvu dvostruku krunu u povjesti Bundeslige (1969.). Kao trener je vodio mnogobrojne klubove (VfB Stuttgart, HNK Hajduk Split, Eintracht Braunschweig, Hamburg SV, Borussia Dortmund i Eintracht Frankfurt), da bi svoju iznimno bogatu i uspješnu karijeru završio u zagrebačkom Dinamu. Preminuo je u 60. godini života u Zagrebu, izdahnuvši na rukama Krasnodara Rore. Kraj je doživio na tragičan način tako što se udavio komadom mesa s ražnjića na roštiljadi koju je pripremio u svome domu nakon jedne utakmice protiv Čelika.
Na današnji dan 1999. godine u Zagrebu je umro Božidar Finka, poznati hrvatski jezikoslovac.
18.05.
Na današnji dan 1907. godine u Zagrebu se rodio Teodor Eugen Maria Dabac, znan kao Tošo Dabac, jedan od najpoznatijih zagrebačkih, ali i hrvatskih fotografa.
Na današnji dan 1918. godine u Zagrebu se rodio Franjo “Mara” Wölfl, proslavljeni hrvatski nogometaš, reprezentativac i izbornik.
Na današnji dan 1941. godine u Zagrebu je umrla Milka Trnina, proslavljena hrvatska sopranistica, operna umjetnica, članica državne opere u Münchenu, prva Tosca londonskoga Covent Gardena i Metropolitan Opera Housea.
Zagreb joj se za njezina glazbena dostinuća odužio imenovanjem ulice na trnjanskoj Savici.
19.05.
Na današnji dan 1881. godine u Davoru se rodio Ivo Kerdić, istaknuti hrvatski medaljer i kipar.
Na današnji dan 1893. godine u Zagrebu je umro Gjuro (Đuro) Pilar, hrvatski geolog, sveučilišni profesor, prvi profesor astronomije na zagrebačkom sveučilištu, rektor Sveučilišta i putopisac.
Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar” osnovan je odlukom Skupštine Sveučilišta u Zagrebu 26. studenoga 1991. pod nazivom “Institut za primijenjena društvena istraživanja”, te i danas djeluje u zgradi na Marulićevom trgu.
Na današnji dan 1930. godine u Beogradu se rodio Nikica Kalogjera, hrvatski skladatelj zabavne i filmske glazbe, dirigent, aranžer i glazbeni producent. Diplomirani liječnik, glazbom se profesionalno bavio od 1947., isprva kao pijanist u zabavnim ansamblima, potom kao pijanist i dirigent Plesnog orkestra Radio-Zagreba te aranžer i urednik producent u glazbenom programu Radio-televizije Zagreb. Skladao je zabavne melodije (Nono, dobri moj nono; Maškare; Nima Splita do Splita; Serbus, Zagreb moj i dr.), dječju, filmsku, scensku i laku orkestralnu glazbu, a jedan je od utemeljitelja tzv. zagrebačke škole šansona. Bio je istaknuti producent gramofonskih ploča i organizator festivala zabavne glazbe (Zagreb, Poreč i dr.).
Na današnji dan 1952. godine u Zagrebu se rodio Srećko Puntarić – Felix, poznati hrvatski karikaturist. Njegova najpoznatija karikatura i zaštitni znak Fenix je dobio svoje ime po latinskom nazivu za sreću.
Svoje prve karikature objavljuje 1975. godine, a Felixove (ne)zgode možemo gledati/čitati u Večernjem listu na zadnjoj stranici od 1995. godine do danas.
Član je Hrvatskog društva karikaturista i dobitnih mnogih nagrada i priznanja, kako domaćih tako i inozemnih.
Felix ima i svoje prodajno mjesto u Zagrebu (Ukrinska 21a) gdje se mogu kupiti razni Felixovi suveniri (knjige, šalice, pregače i još puno toga).
Na današnji dan 1951. godine u Varaždinu je rođen Slavko Brankov, hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac. Studirao je i diplomirao glumu (1976.) na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao glumac počeo je u Kazalištu Gavella, uz koju je bio vezan cijelu karijeru. Ponekad je radio i sa drugim glumačkim družinama (Glumačka družina Histrion, Gradsko kazalište Trešnja, Satiričko kazalište Kerempuh), a imao je primijećenih uloga i u HNK Varaždin.
Odigrao je brojne kazališne (Vesele žene s Griča (gdje je glumio ženu), Breza, Sokol ga nije volio), televizijske (Zabranjena ljubav, Bitange i princeze, Gruntovčani) i filmske uloge (Čudnovate zgode šegrta Hlapća (posudio glas jazavcu), Ajmo žuti, Gospa).
Ipak, najpoznatiji je po ulozi, koja mu je obilježila glumačku karijeru, a to je svakako uloga Crnog Džeka u TV seriji Smogovci kojeg se i danas mnogi rado sjete i prepričavaju, ali i uspoređuju s njim. Zanimljiva je izjava jedna od izjava samog glumca da su ga i u novije vrijeme djeca po ulici znala pozdravljati i dobacivati „Ej, Crni Džek“.
Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor (1992.) koju dodjeljuje Republika Hrvatska za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti, te arhitekture i urbanizma u Republici Hrvatskoj, za ulogu Calogiera di Spelta u djelu Velika magija.
20.05.
Na današnji dan 1835. godine u Karlovcu se rodio Radoslav Lopašić, hrvatski pravnik i povjesničar.
Na današnji dan 1857. godine u Beču je umor Ivan Franjo Jukić, hrvatski franjevac, prosvjetitelj, pjesnik, publicist, putopisac, jezikoslovac, hrvatski preporoditelj, književnik, kulturni, znanstveni i politički djelatnik.
Grad Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice u Donjem gradu.
Na današnji dan 1859. godine u Zagrebu je umro Josip Jelačić Bužimski, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban.
Zagreb se ovom pomalo i tragičnom junaku hrvatske povijesti odužio imenovanjem glavnog gradskog trga njegovim imenom, kao i postavljanjem spomenika 1866. godine.
Na današnji dan 1922. godine u Fužinama je rođen Krešimir Golik, hrvatski filmski i televizijski redatelj i scenarist.
21.05.
Na današnji dan 1908. godine u Zagrebu je umro Spiridion (Špiro) Brusina, hrvatski zoolog i glavni zagovaratelj osnivanja Zoološkog vrta u Zagrebu.
Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice na Trnju.
Na današnji dan 1973. godine u Zagrebu je umro Mato Grković, hrvatski književnik, nastavnik na Akademiji za kazališnu umjetnost i ravnatelj drame u zagrebačkom HNK.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.