Česti prolaznici i stanovnici Donjeg grada odmah će izreagirati na Miškecov prolaz: “Znam gdje je to, prolazim tu skoro svaki dan!”. Riječ je o malenom, nekako “stisnutom” prolazu između Masarykove i Varšavske ulice, koji bi se, da je živo biće, odazivao i na ime Prolaz sestara Baković. Poneki sugrađanin će čak reći i “Balkan prolaz!” (po tadašnjem kinu Balkan).
Dakle, što je toliko zanimljivo u jednom prolazu da ga “krase” čak tri imena?
Na prvi pogled, ili prolazak, ovim inače životopisnim prolazom (nešto manje životopisnim ranog jutra, dok pola grada spava), djeluje kao neka omanja ulica u selu gdje se svi stanari međusobno poznaju.
S obzirom na “zatvorenost” samog prolaza, cijeli prostor djeluje dosta intimno, što je rijetkost za zgrade koje se nalaze u samom središtu Zagreba, a smatram da je to velika prednost za ovaj spoj Masarykove i Varšavske.
Prolaz sestara Baković? Sestre Baković, Rajka (21) i Zdenka (24), izgubile su život 1941. godine u borbi protiv fašizma, te se u njihovu čast u spomenutom prolazu nalazi spomen-ploča s bistama sestara.
Miškecov prolaz? Miškec je navodno, prema gradskoj legendi, bio mladić koji je živio u kotlovnici tadašnjeg Kina Balkan. Miškec je nastupao u cirkusu, no doživio je nesreću te je za kruh počeo zarađivati noseći reklame na leđima i prsima (ljudi su takve osobe zvali “čovjek sendvič”), a u Drugom svjetskom ratu je izgubio sve što je imao. U potrazi za domom, smjestio se u kotlovnici Kina Balkan, današnjeg Kina Europa.
Prolaz kino Balkan? Ovo objašnjenje ne zahtjeva dodatno filozofiranje, riječ je o Kinu Balkan koje se nalazilo na mjestu današnjeg Kina Europa.
Dok traju rasprave o “pravilnom” nazivu ovog zbilja zanimljivom prolaza, treba se posvetiti onome što vidimo, a to da je ovo jedan zbilja zanimljivi i intimni prostor kojeg između ostalog krase i balkoni od kovanog željeza koji podsjećaju na Pariške, tu je i nekoliko lokala zbog kojih ovaj prostor “živne” za vrijeme toplijih mjeseci.
Koji god naziv nosio, drago nam je da ga imamo!
