Lenucijeva ulica nalazi se u sklopu mjesnog odbora Maksimirska naselja (gradska četvrt Maksimir), a nalazi se uz Badovinčevu ulicu na sjeveru, Trg Milovana Zoričića i Stiplošekovu ulicu na jugu, a spaja se i s Tomšićevom i Sabljićevom ulicom.
Ova je ulica dobila ime po hrvatskom urbanistu i arhitektu kojeg najčešće spominjemo u kontekstu zelene potkove grada Zagreba, ili – Lenucijeve potkove.
Milan Lenuci, iako se rodio u Karlovcu 30. srpnja 1849., realnu je gimnaziju završio u Zagrebu 1868., dok je Visoku tehničku školu završio u Grazu 1873. gdje je i diplomirao.
Ravnateljem Gradskog vodovoda postaje 1878. gdje ostaje do 1891. kada je izabran za ravnatelja Gradskog građevnog ureda. Isprva se, osim organiziranja komunalnih službi, bavio industrijskim oblikovanjem (tipski model stuba iz 1883), te arhitektonskim i prostornim projektiranjem.
Lenucijeva potkova (poznata i kao Lenuzzijeva i Zelena potkova) je slijed od sedam trgova i Botaničkog vrta koji iz ptičje perspektive zbog svog oblika podsjeća na potkovu.
Još u drugoj polovici 19.-og stoljeća počinje uređenje Donjeg grada. Spajanjem zagrebačkih povijesnih naselja, Donji grad postaje prostorom urbanizacije, a pojavom Novog i Zapadnog trga (tada na perifernom dijelu grada), polako se javlja ideja Lenucijeve ili Zelene potkove. Lenucijevu potkovu se dijelilo na Istočni perivoj (Trg Nikole Šubića Zrinskog, Akademički trg, Trg Franje Josipa I), Zapadni perivoj (Sveučilišni trg, Trg Mažuranića, Trg Marka Marulića) i Južni perivoj (Botanički vrt, Trg dr. Ante Starčevića).