Lenucijeva potkova (poznata i kao Lenuzzijeva i Zelena potkova) je slijed od sedam trgova i Botaničkog vrta koji iz ptičje perspektive zbog svog oblika podsjeća na potkovu. Zapadni dio Lenucijeve potkove čine tri trga – Trg Marka Marulića, Trg braće Mažuranić i Trg Republike Hrvatske, a u ovom članku možete pobliže upoznati zaštićena kulturna dobra koja krase ovu stranu Lenucijeve potkove.

Trg Marka Marulića

Trg Marka Marulića smješten je u jugozapadnom dijelu Lenucijeve potkove, a njime dominira impresivno zdanje Hrvatskog državnog arhiva.

Kuća Bauda na Trgu Marka Marulića izgrađena na samom početku 20. stoljeća

Ugrađena najamna stambena zgrada Bauda, smještena na Trgu Marka Marulića 7, sagrađena je 1905-1906. godine. Kuću je gradilo građevno poduzetništvo Pilar-Mally-Bauda, po kojemu je i dobila ime.

Autor osnove je graditelj Aladar Baranyai, a u oblikovanju svoje vanjštine, kuća Bauda pokazuje naglašenu inventivnost i jedinstveni je primjer primjene maštovite figuralne fasadne ornamentike naglašene trodimenzionalnosti, nadahnute suvremenim autoritetom arhitektonskog rukopisa Josepha Marie Olbricha, njegovim projektima “novog slobodnog stila”, napose s rafiniranim referencama na Olbrichov Sezession u Beču.

Kršinićev spomenik don Frani Buliću na livadi Trga Marka Marulića

Spomenik don Frani Buliću, hrvatskom arheologu, povjesničaru, konzervatoru starina i povjesničaru umjetnosti svečano je otkriven 1935. godine na šetalištu između Botaničkog vrta i tadašnje sveučilišne knjižnice, na južnom dijelu današnjeg Marulićevog trga.

Podignut je zaslugom društva “Hrvatska žena” koje je odmah nakon Bulićeve smrti izradu spomenika povjerilo kiparu Franu Kršiniću. Spomenik je odliven u bronci, realistički koncipiran, skladnog rasporeda mase, podignut na visoki postament, što pridonosi monumentalnosti kompozicije. Bulić je prikazan u stojeći, s arheološkim fragmentom s natpisom kneza Trpimira u rukama.

Zgrada Našičke tvornice tanina i paropila s početka 20. stoljeća, danas Exportdrvo

Zgrada Našičke tvornice tanina i paropila d.d., danas poznata kao Exportdrvo d.d., izgrađena je 1920.-1922. godine kao upravna, odnosno uredska i stambena trokatnica s mansardom za tada jedan od najvećih pogona za preradu drva na području jugoistočne Europe.

Zgradu izvodi građevinsko poduzeće Braća Carnelutti prema projektu ovlaštenog inženjera Amadea Carneluttija. Pročelja ove uglovnice izvedena su prema projektu Petra Pavloviča Fetisova.

Ne samo položajem na Zelenoj potkovi već i visokom kvalitetom izvedbe do danas očuvanih svih pažljivo osmišljenih detalja, prateći suvremena kretanja u europskoj arhitekturi, istaknuta je reprezentativnost zgrade i tadašnji značaj Našičke tvornice tanina i paropila.

Nekadašnja zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice na Trgu Marka Marulića

Slobodnostojeća jednokatna zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice, danas zgrada Hrvatskog državnog arhiva, smještena u južnom dijelu Trga Marka Marulića, a sagrađena je 1911-1913. godine prema projektu arhitekta Rudolfa Lubynskog.

Monumentalni korpus peterokrilne zgrade organizirane oko dva unutarnja dvorišta nadvisuje polukupola velike čitaonice smještene u središnjem krilu.

Po dosljedno provedenom jedinstvu arhitekture, ukrasa i opreme zgrada je najvrsniji primjer kasnosecesijske arhitekture u Hrvatskoj.

Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića

Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića, popularnije zvani Mažuranac, smješten je u zapadnom dijelu Lenucijeve potkove, a okružen je čak trima građevinama koje spadaju u zaštićena kulturna dobra grada Zagreba.

U nastavku pročitajte više o tim prekrasnim zdanjima.

Zgrada izložbenog prostora Trgovačko-obrtničke komore, danas Etnografski muzej

Ugrađena jednokatna zgrada izgrađena je 1902.-1903. godine prema projektu Vjekoslava Bastla (Hönigsberg i Deutsch). Alegorijske skulpture na pročelju rad su Rudolfa Valdeca, a Oton Iveković autor je oslika kupole nad središnjom dvoranom.

Zgrada, podignuta kao izložbeni prostor Trgovačko-obrtničke komore, prenamijenjena je u Etnografski muzej po njegovu osnutku 1919. godine, te je jedinstveni primjer izložbenog prostora secesijske epohe, inovativne u tipologiji i s naglašenom povijesno-umjetničkom vrijednošću.

Kuća koja se u vrijeme gradnje smatrala najljepšom kućom u Zagrebu – kuća Frank

Trokatna najamna uglovnica sagrađena 1912-1913. godine prema projektu Viktora Kovačića za investitora dr. Edu Franka. Urbanistički, kuća je inicirala mikroregulaciju s predvrtovima duž Mažuranićevog trga, planiranu izvorno i prema Gundulićevoj.

Kuća Frank već u samo vrijeme gradnje smatrana je najljepšom kućom u Zagrebu, a isticala se “otmjenom jednostavnošću”, te je ključno djelo u povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljeća.

Kuće Strižić na Mažurancu namijenjene elitnom donjogradskom stanovanju

Dvije najamne stambene zgrade – kuće Strižić, sagrađene su 1912. godine prema projektu Dionisa Sunka, a namijenjene su elitnom donjogradskom stanovanju, te su planirane s visokim standardom “zagrebačkog tlocrta”.

Oblikovno rješenje, s naglašeno asimetričnom kompozicijom te profinjenom primjenom figuralne fasadne plastike i elementima folklorističke stilizacije, iznimno su bogat i kvalitetan primjer reprezentativne građanske stanogradnje ranomodernističke epohe.

Trg Republike Hrvatske

Trg Republike Hrvatske slovi kao jedan od najljepših zagrebačkih trgova, a razlog toj tvrdnji su svakako impresivne građevine koje ga okružuju, kao i poznato zdanje Hrvatskog narodnog kazališta smješteno u samom srcu tog trga.

U nastavku možete saznati više o arhitekturi koja čini Trg Republike Hrvatske, a koja spada pod zaštićena kulturna dobra grada Zagreba.

Zgrada s kraja 19. stoljeća izgrađena za Savez hrvatskih učiteljskih društava

Slobodnostojeća uglovna dvokatnica tlocrtnog “L” oblika sagrađena 1888/1889. godine prema projektu Lea Hönigsberga za Savez hrvatskih učiteljskih društava, te nosi naziv Hrvatski učiteljski dom.

Reprezentativno oblikovano pročelje s naglašenim rizalitom, portalom, kupolom i s alegorijskom grupom iznad zabata u skladu je sa značenjem doma kao mjesta organizacije prosvjetnog i kulturnog rada.

Zgrada Hrvatskog učiteljskog doma značajno je ostvarenje historicizma u Zagrebu.

Gospodarsko društvo – Palača s druge polovice 19. stoljeća prema projektu Franje Kleina

Palača je sagrađena 1877-1878. godine prema projektu Franje Kleina za Hrvatsko slavonsko gospodarsko društvo (danas Pravni fakultet). Uz palaču su dva izložbena paviljona. Neorenesansno glavno pročelje, komponirano u devet osi, raščlanjuje središnji rizalit s balkonom na prvom katu.

Na ogradi balkona četiri su ženska alegorijska kipa, zamjenjena 1967. godine kopijama, prvotno isklesana u viničkom kamenu. Bočna su pročelja naknadno pojednostavljena, a treći kat nadograđen je 1922-1924. godine prema projektu Velimira Stiasnyja.

Nekada vojarna, tvornica duhana, izložbeni prostor, danas zgrada Sveučilišta u Zagrebu

Poluugrađena trokrilna uglovnica tlocrtnog “U” oblika sagrađena 1856-1859. godine prema projektu bečkog arhitekta Ludwiga von Zettla za Opću javnu bolnicu, a koristila se za vojarnu, tvornicu duhana, povremeni izložbeni prostor, te od 1882. godine za Sveučilište.

Dvostruko trokrako kameno stubište preoblikovano je 1976. prema projektu Jurja Denzlera.

Pred stubištem je skulptura “Povijest Hrvata” Ivana Meštrovića postavljena istovremeno.

Zgrada Obrtne škole i Muzeja za umjetnost i obrt prema projektu Hermanna Bollea

Poluugrađena četvorokrilna dvokatnica razvedenog tlocrta sagrađena 1887-1891. godine prema projektu Hermanna Bolléa za Kraljevsku zemaljsku obrtnu školu i Muzej za umjetnost i obrt.

Krilo prema Klaićevoj prigrađeno je 1903-1904. godine prema projektu Hönigsberga i Deutscha, a u sklopu škole bio je internat i radionice za različite obrte. Muzej je rekonstruiran između 1957. i 1962. godine prema projektu S. Planića i L. Horvata, kada je adaptirano potkrovlje.

Cjelovita rekonstrukcija zgrade s novim postavom dovršena je 1985. godine.

Fernkornov spomenik Sveti Juraj ubija zmaja koji se nekada nalazio ispred Maksimira

Spomenik Sveti Juraj ubija zmaja izradio je Anton Dominik Fernkorn, austrijski kipar i ljevač, originalno za nišu palače Montenuovo u Beču. Skica za spomenik datira iz 1851. godine. Skulptura obilježena snažnim dramatskim nabojem donijela je Fernkornu veliku popularnost, a zagrebački nadbiskup Juraj Haulik ju kupuje za perivoj Jurjaves (kasnije park Maksimir).

Cinčani odljev spomenika, svečano je otkriven na ulazu u perivoj 1867. godine. Postolje je bilo izvedeno od moslavačkog granita prema nacrtu bečkog kipara Roberta Streschnacka. Zbog znatnih oštećenja, spomenik je 1908. godine ponovno odliven u Beču, ovaj puta u bronci, te smješten prema prijedlogu Ise Kršnjavoga ispred Trgovačko-obrtničke komore na današnjem Trgu Republike Hrvatske.

Zgrada športskog društva “Hrvatski Sokol” i pjevačkog društva “Kolo” iz 1883. godine

Središnji dio zgrade športskog društva “Hrvatski Sokol” i pjevačkog društva “Kolo” izgrađen je 1883. godine, dok je istočno krilo izgrađeno 1884. godine. Prvotna zamisao bila je izgradnja Hrvatskog doma s velikom dvoranom za sportske i umjetničke priredbe u središnjem krilu i bočnim krilima koja bi se koristila za djelatnost navedenih društava.

Zapadno krilo dograđeno je 1895. godine (Helmer i Fellner) kao spremište Hrvatskog narodnog kazališta, a južno 1929. godine za potrebe športskog društva (Freudenreich i Deutsch).

Zgrada HNK izgrađena je prema projektu bečkih arhitekata Fellnera i Helmera

Kazališna zgrada na Trgu Republike Hrvatske sagrađena je 1894-1895. godine prema projektu bečkih arhitekata Fellnera i Helmera. Plasitku pročelja izveli su Weyr i Vogel, unutrašnju dekoraciju i štukature Schmidt i Ruderich, a slikarske kompozicije na stropu Goltz i Kott.

Strop foyera oslikao je 1911. godine Ivan Tišov, a svečani scenski zastor “Hrvatski preporod” naslikao je 1895. godine Vlaho Bukovac.

Jedno od najznačajnijih djela kipara Ivana Meštrovića – Zdenac života ispred HNK

Zdenac Života na Trgu Republike Hrvatske prvo je veliko djelo iz mladenačke faze kipara Ivana Meštrovića, a nastalo je u Beču 1905. godine pod utjecajem Rodinovog impresionizma i bečke secesije, na apsolutnoj razini europskog simbolizma.

Funkcionalni oblik zdenca srastao je s klupkom figura povezanih idejom vječne žeđi za životom. Zdenac je postavljen 1912. godine na Trg Republike Hrvatske u Zagrebu, ispred zgrade Hrvatskog narodnog kazališta.

Jednostavna stilizacija i pokret daju ovom Meštrovićevom djelu pečat monumentalnosti.