Nakon burnog perioda 16. stoljeća koje je u Zagrebu i Hrvatskoj obilježen Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, u 17. se stoljeću pojavljuje nešto drugačije lice Zagreba. Pojavom novih gospodarskih prilika, na Kaptolu i Gradecu se počinje naveliko graditi, ali se i obnavljaju stare građevine.
Osim što se grade nove građevine i obnavljaju stare, gradečka općina se intenzivnije krenula brinuti i o izgledu naselja.
Tijekom 17. stoljeća unutar zidova bilo je mnogo praznog zemljišta koje bi ostalo nakon požara, a na kojima se kasnije ne bi ništa gradilo. Gradečka općina je tako donijela odluku da se na svim praznim zemljištima mora početi graditi u roku od pola godine, inače će ih ona zaplijeniti.
Osim praznih zemljišta, općina se bavi i drugim komunalnim poslovima, poput uređenja ulica i trgova. Općina je 1642. godine donijela odredbu da se sve gradske ulice moraju što prije popraviti i držati se čistima.
Kako bi središnji trg bio čist i lijep, gradska općina 1639. godine izdaje nalog da se sve radionice naslonjene na Crkvu sv. Marka moraju ukloniti.
No, gradečka općina je imala još problema na putu uljepšavanja svog naselja. Naime, građani su još iz vremena srednjeg vijeka u dvorištima držali konje, krave i svinje, a kanalima bi izlijevali svu nečistoću koja bi se slijevala dalje. Tako je gradska općina, da bi stala tome na kraj, u periodu od 1652. do kraja stoljeća u više navrata izdavala odredbe koje su regulirale stanje držanja i brigu o životinjama.
U veljači 1699. godine općina je donijela odluku da se unutar zidina smiju držati samo konji i svinje za tov, a za ostalu se stoku moraju sagraditi svinjci ili staje u podgrađu. No, odredba nije imala velikog utjecaja jer su do početka 18. stoljeća svinje i dalje slobodno šetale gradečkim ulicama i dvorištima.