Koju je ulogu imao Zagreb za vrijeme rata s Turcima?

Na samom početku 17. stoljeća, Zagreb i Hrvatska su osjećali posljedice rata između Habsburške Monarhije i Osmanskog carstva, a kada se rat završava – Žitvanskim mirom 1606. godine – javlja se težnja Habsburgovaca za centraliziranom apsolutističkom vlasti u svim zemljama, što nije bilo ništa neuobičajeno u ono vrijeme. Želja Habsburgovaca je da se stvori činovnička država s centralnim urednima u Beču u kojoj će kralj biti apsolutni vladar.

Namjere Beča da Hrvatsku učini austrijskom provincijom vidjele su se i u Varšavskom miru potpisanom 1664. godine, kao i u ponižavanju hrvatskog plemstva koje je bilo nositelj hrvatskog života, a posebno u okolnostima nakon neuspješne zrinsko-frankopanske urote. Hrvatski staleži su se čvrsto protivili centralističkim i apsolutističkim težnjama Habsburgovaca, kao što su se i purgeri u općinskoj vijećnici na Gradecu borili za stare povlastice iz Zlatne bule. S jedne strane Hrvatskoj je prijetila težnja Habsburgovaca za apsolutističkim načinom vladanja, s druge strane su bili – Turci.

Zbog svega navedenog, Hrvatska se za vrijeme cijelog 17. stoljeća morala držati svojih skučenih granica, a veličina granica se povezuje s tzv. ostacima ostataka s kraja 16. stoljeća, pred kraj Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata. 

Hrvatska je zauzimala oko 18.200 kilometara kvadratnih, a granica prema Turskoj je išla nešto dalje od linije Pitomača-Rača-Moslavina, dok je na jugu granica bila ispod Siska, Petrinje i Karlovca, te jugozapadno prema moru. Hrvatska je na zapadu imala granicu na Kupi i Sutli, a Drava i Mura su bile granice na sjeveru – s Mađarskom.

Zanimljivo je da je Zagreb – glavni grad Hrvatske – bio na svega 50-ak kilometara od turske granice na jugoistoku, a od istočne granice je bio udaljen 70-ak kilometara. To su bili obrisi hrvatske granice za vrijeme 17. stoljeća.

Zagreb je bio glavni grad Hrvatske, iznimno malih dimenzija i blizu granice, ali je bio sjedište vrhovne staleške uprave, sabora i biskupa, a za vrijeme ratovanja s Turcima bio je i važna postaja za kurirsku vezu između središnjih vojnih vlasti u Beču s karlovačkom i sisačkom utvrdom na granici.

Zagreb je, osim političkog i vojnog položaja, bio i središte svih zbivanja u tadašnjoj Hrvatskoj, a bio je i u središtu sukoba: s jedne strane želja za centralnom apsolutističkom vlašću iz Beča, s druge strane hrvatski staleži koji su se oštro protivili toj ideji

Dakako, u Zagrebu se jako osjećala i blizina turske granice i neprestana opasnost od turskih provala, te potreba za pomicanjem granice prema istoku i oslobađanje oduzetih posjeda.

Druge objave

Oprtalj na 378 metara: drvored čempresa, lapidarij u lođi i tartufi uz šetnju Mirnom dolinom

Oprtalj gradić je na sjeverozapadu Istre koji se često...

Krapina i Hušnjakovo: neandertalac, rodna kuća Ljudevita Gaja i legenda o Čehu, Lehu i Mehu

Krapina je grad u Hrvatskom zagorju i sjedište Krapinsko-zagorske...

Tvrđava Mirabela – Srednjovjekovna utvrda na brdu Peovica i čuvar Omiša, rijeke Cetine i Jadranskog mora

Tvrđava Mirabela uzdiže se iznad Omiša, smještena na brdu...

Poreč: pregled mjesta, povijesti i lokalnih posebnosti

Poreč je jedan od najstarijih i najpoznatijih gradova na...

Pročitajte i ovo:

Prva službena zagrebačka vozačica automobila bila je Alma pl. Balley

Davnog 07. travnja 1914. godine, grad Zagreb je dobio svoju prvu službenu vozačicu automobila - Almu pl. Balley. Supruga kraljevskog kotarskog inženjera Vladimira pl. Balleya,...

Kako je sve krenulo: Student Franjo Bučar je Zagrepčane upoznao s pravilima nogometa

Mažuranac, dio Lenucijeve potkove, ima jednu vrlo zanimljivu crticu iz povijesti. U ljeto davne 1893. godine, stipendist hrvatske vlade, Franjo Bučar, studiravši u Stockholmu,...

Neki drugi Zagreb 8.4.20.

Njegove su bore postale izraženije u svega 10-ak sekundi, njegovo se lice promijenilo, njegove su ulice puste, prazne, često beživotne. No, njegova je duša...