S južne i sjeverne strane srednjovjekovne kaptolske granice nalazila su se naselja: južno od Kaptola nalazila se Vlaška Ves sa svojim novim i starim stanovnicima, uglavnom obrtnicima i trgovcima, a na sjeveru Kaptol 1344. godine osniva novo naselje.
Uz cestu koja je od Kaptola vodila prema Medvednici, u drugoj polovici 13. stoljeća prebendari (svećenici koji su za svoje naročite službe dobivali posjede) počinju graditi svoje drvene kurije, zbog čega te kuće nose nazive prebendarske kurije.
Još sjevernije, Kaptol je 1344. godine na nenaseljenom prostoru osnovao novo naselje – Lepu ili Novu Ves, a to je učinio po savjetu Ivana, arhiđakona goričkog, i to kako bi iskoristio zapušteno zemljište i tako si stvorio dodatne prihode. To je zemljište podijeljeno na jednake okućnice, te je takvo podijeljeno novim stanovnicima.
Kaptol je izdao posebnu osnivačku ispravu 9. rujna 1344. godine u kojoj je odredio kako građani (gosti) moraju novim naseljem upravljati, kao i koje su im dužnosti prema Kaptolu. Novo naselje je dobilo i status posebne općine – građani su posredovanjem četvorice zastupnika svake godine na 1. svibanj birali vlastitog suca koji je zajedno s dva prisežnika mogao suditi u manjim sporovima, dok je za veće prijestupe bio nadležan kaptolski sudac.
U prvim godinama nakon osnivanja Nove Vesi, izgradnja je išla jako polako, ali se s vremenom to naselje lijepo razvilo i dobilo sva obilježja normalna i sređena naselja. Nova Ves je čak imala i vlastitu župu i crkvu koju je na svoj trošak 1348. godine izgradio Ivan, arhiđakon gorički. Crkva Sv. Ivana je stajala na istom mjestu gdje danas stoji istoimena zidana crkva, a nedaleko crkve nalazila se i kapela Sv. Zaharije, oca Ivana Krstitelja, gdje je stajala do druge polovice 18. stoljeća.
