Povijest Zagreba počinje još od susjedskih netrepeljivosti između Kaptola i Gradeca, iz čijeg vremena imamo obrise na zgradama Gornjega grada. Puno se toga promijenilo od tada, ljudi, običaji, arhitektura… Kako su neke zagrebačke lokacije “vječno” iste i odupiru se modernim vremenima, često ih se sjetimo na sam spomen Zagreba.
Kada bi uzeli uzeli tisuću ljudi, i tražili ih da nam kažu što im prvo padne na pamet kada im netko spomene Zagreb, vjerojatno bi u top pet odgovora mogli čuti nešto ovakvo…
Susret “pod satom” s prijateljima dok sunce polako zalazi iznad Ilice, iščekivanje one slatke djevojke s predavanja pod tim istim satom, dok koljena klecaju od nervoze…
Kratki bijeg iz ureda od monitora i napornog odbrojavanja preostalih sati do kraja radnog vremena, u zelenu oazu Parka Zrinjevac okruženog sivim betonom. Dok zadnjih par minuta pauze bježe poput sprintera pred ciljnom ravninom, šum obližnjih bazena i Hermannove gljive ipak malo uljepšava činjenicu da je do kraja radnog vremena ostalo još nekoliko sati.
Naporno penjanje stepenicama kraj zagrebačke uspinjače jer “nemaš sitno” ili “uspinjača kreće tek za 10 minuta” ili “stepenice su zdravije” nakon kojeg, podno kule Lotrščak, bacaš pogled na krovove Donjega grada, a iza tebe se šareni najljepši zagrebački krov.
Nervozno okretanje po tramvaju u potrazi za kontrolom, “ali imam samo još jednu stanicu”, “tek sam ušao, odmah idem van”, “nemam novčanik kod sebe”, “pas mi pojeo karticu” nabrajaš u sebi i nadaš se da će svaki od ovih izlizanih opravdanja uvjeriti i kontrolora koji je jedan metar iza tebe.
Ili jednostavno, onaj trenutak kada imaš cijeli Zagreb na dlanu dok udišeš prekrasni sljemenski zrak i pogledom pokušavaš fokusirati dio grada gdje živiš kako bi pronašao zgradu iz koje si izašao prije sat vremena. “Je li ono moj prozor?”
S obzirom na dugu povijest i mnoštvo simbola koji nam se ukazuju u glavi dok čujemo njegovo ime, teško je pogoditi što bi svakome od nas palo na pamet. Možda to ne bi bio glavni trg, Park Maksimir, Ilica, možda bi bila baš ona ulica gdje smo odrasli, učili prve nogometne korake, vozili bicikli prvi put, zaljubili se prvi put…
Zagreb – što vam je upravo palo na pamet?