Nakon utemeljenja biskupije u Zagrebu, 1094. godine, neke od najvažnijih uloga u funkcioniranju naselja na svojim leđima nosili su kanonici i biskupi. Prve je kanonike, koji su stigli odmah po osnutku biskupije, imenovao kralj Ladislav. Nakon nekog vremena, ulogu biranja kanonika preuzimaju biskupi, a od druge polovice 13. i 14. stoljeća tu kanonike biraju pape i kraljevi.

Biranje kanonika je obično funkcioniralo po političkom momentu, tako da su kanonike birali neovisno o njihovoj narodnosti i njihovim vrlinama. Zbog činjenice da su to uglavnom bili Mađari, kanonički zbor zagrebačke biskupije je za vrijeme srednjeg vijeka bio isključivo heterogen, tako da nije bio povezan s domaćom sredinom.

Ništa puno drugačije nije bilo niti po pitanju odabira biskupa. Pravo odabira biskupa bilo je primamljivo kraljevima, ali i papama. Prvog zagrebačkog biskupa postavio je kralj Ladislav, i za pretpostaviti je da su određeno vrijeme zagrebačke biskupe birali samo mađarski kraljevi, a onda bi ih kaločki nadbiskup samo službeno potvrdio.

Sredinom 13. stoljeća, biskupe je birao i predlagao i Kaptol, a kasnije ih je postavljala i Sveta Stolica.

Ostatak članka pročitajte na blogu Stari Zagreb

Istražite Lice Grada: