Tijekom cijelog 17. stoljeća postojala je težnja Habsburgovaca da ostvare svoju ideju provođenja centralističko-apsolutističke ideje i Hrvatsku i Mađarsku učine austrijskim provincijama. Cilj je bio da Hrvatsku što više oslabe u političkom, ali i vojničkom smislu. Kada bi Hrvatska uspjela osloboditi dio svog teritorija od Turaka, Habsburgovci bi negodovali jer bi povećanjem hrvatskih granica jačali njezini staleži – nosioci političkog života i borci za njezinu samostalnost.
Protivnici hrvatskog plemstva i njihovim teorija i težnji, kao i njihovih privilegija, ne samo da su bili protiv njihovih uspjeha, nego su doprinosili njihovim neuspjesima u ratovima s Turcima, pa su tako sklopili mir s Turcima koji je bio nepovoljan za Hrvatsku. Takva je odluka izazvala samo dodatno nezadovoljstvo i pobunu u hrvatskim redovima, a vrhunac nezadovoljstva bila je zrinsko-frankopanska urota.
Zbog pokušaja urote, Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. godine osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Noć uoči pogubljenja, dvojica velikaša posljednji su se put sastala i oprostila te su napisali oproštajna pisma svojim suprugama, Ani Katarini Zrinski i Juliji Naro Frankopan. Oproštajno pismo Petra Zrinskoga svojoj ženi Katarini (Moje drago serce) već je 1671. godine prevedeno na nekoliko svjetskih jezika.
Nakon smaknuća Zrinskog i Frankopana, Hrvatski se sabor i dalje sastaje, no umjesto bana imenovan je za vršitelja vojničkih poslova grof Nikola Erdody, dok je za vršitelja civilnih poslova imenovan zagrebački biskup Martin Borković. Tako su zemljom upravljala njih dvojica – Erdody je bio smješten u građanskom Gradecu, dok je Borković bio u biskupskom dvoru. U tom vremenu podjele vlasti, vojničku vlast imala je njemačka carska vojska, pa je tako preplavila sve važnije hrvatske gradove. Prisutnost njemačke carske vojske imala je velikog utjecaja na život u Zagrebu.
Naime, još osnivanjem Krajine u drugoj polovici 16. stoljeća, izgrađeni su čvrsti temelji pokušaju germanizacije ovih prostora. Ideja se rodila usporedno s težnjama za centralizacijom, i to nakon tridesetogodišnjeg rata, a do izražaja dolazi u drugoj polovici 17. stoljeća za vrijeme vladavine Leopolda I. U zadnjim desetljećima 17. stoljeća raste želja za germanizacijom ovih prostora ponajviše zbog toga što je istim tim prostorima prolazila njemačka vojska ratujući s Turcima.