Na zagrebačkom području, u srednjem vijeku, nalazili su se mnogi kompleksi vrtova i voćnjaka, a prostirali su se od izvora Manduševca i današnjeg Trga bana Josipa Jelačića i nizali su se dalje pod gradečkim brdom s jedne i druge strane Ilice (Viae regalis), Kraljevske ceste, kako se ta ulica nekoć zvala. Tamo nisu postojali redovi kuća, niti sa sjeverne niti s južne strane, to je bilo potpuno drugačije lice Ilice od onog kakvo danas viđamo svakodnevno
Tek rijetke kućice za stanovanje, zalutale iz Šoštarske vesi, stajale su osamljene i razasute u zelenilu podno Gradeca. Danas je već odavna nestala slika tog predjela koja je vjerojatno bila prekrasna: ravnica s ograđenim vrtovima i voćnjacima, a iznad njih po obroncima Gradeca vinogradi. Vizuri tog krajolika je svakako doprinosio i ribnjak koji se prostirao pod srednjovjekovnim gradom, na sjevernoj strani Ilice (prostor današnje Gundulićeve i Mesničke ulice, u blizini Tomićeve ulice (nekada Bregovita ulica).
Južno od utvrđenog Gradeca, na području današnje Ilice, u najstarije doba nije postojalo naselje – u smislu gradske organizacije. Naselje se na tom području javlja tek u drugoj polovici 14. i u 15. stoljeću – i to kao naselje lončara. Tijekom 15. stoljeća spominje se mnogo kuća i zgrada, kao i zemljišta i gradilišta, zbog čega se pretpostavlja da je to bio početak urbanizacije tog prostora i oblikovanja Ilice kao danas nam dobro poznate ulice.
Samo ime Ilica se pojavljuje još u 14. stoljeću, i to kao izvor, potočić i brdo Ilica, a kao naselje Ilica se javlja tek u 16. stoljeću i to u predjelu zapadno od Frankopanske ulice (gdje se i nalazilo brdo Ilica – Rokov perivoj), te istoimeni potok i izvor.
Godine 1553. Ilica se spominje kao gradsko podgrađe i kao gradsko selo zvano Ilica, a tu su živjeli gradski podložnici, kao i podložnici župe Sv. Marka koji su obrađivali župne vinograde (koji su se nalazili pod obroncima Rokova brežuljka i uz Ilicu). Iako se potočić, izvor i naselje Ilica spominju jako davno, današnjoj Ilici dali su ime tek u prvoj polovici 18. stoljeća.
Područje od Njemačke ili Šoštarske vesi, Lončarske ulice, naselja Ilica, kao i cijela nizina sve do Save, dijelom i preko, te zapadno do potoka Črnomerec i Kustošija, bilo je pod upravom Gradeca – slobodnog kraljevskog grada. Granice su određene Zlatnom bulom iz 1242. godine prilikom podjele privilegija.
Najbliža granica mu je bila na istoku, gdje ga je potok Medveščak (tada Cirkvenščak) dijelio od kaptolskog i biskupskog grada. S juga je tekla granica usporedno s rijekom Savom, nešto i preko nje.
Cijelo navedeno područje pripadalo je novoj slobodnoj općini na brdu Gradecu, zakonski i teoretski pod njegovom upravom.