Jurjevska ulica
Došli smo do zadnjeg dijela šetnje Gornjim gradom, a ovaj zadnji, treći dio, započinjemo šetnjom ulice koja je nekada bila dom Antuna Gustava Matoša i Ivane Brlić Mažuranić – Jurjevska ulica. Pisalo se da je kroz Jurjevsku ulicu prošao cijeli Zagreb, prvi put 1845., a drugi put 1873. godine. 1845. godine održan je sprovod “Nevinih žrtava Markova trga” kada je ubijeno 13 ljudi u Zagrebu, a drugi put 1873. godine na sprovodu Ivana Dežmana.
Jednom od najljepših zagrebačkih ulica dolazimo do istoimenog groblja koje se spominje još davne 1377. godine, no zatvoreno je nešto bliže 1876. godine kada počinje ukop na Mirogoju.
Mnogi ostaci su prebačeni na Mirogoj, a jedna od najpoznatijih osoba koja je prošla taj put je Ljudevit Gaj. Iako ovo mjesto djeluje spokojno, u večernjim satima izaziva malo nelagodan osjećaj, te ju neki prolaze brzim korakom.
Vrijeme je za povratak
Nakon Jurjevskog groblja, kreće polako spuštanje s Gornjeg grada. Ovaj put s Ilirskog trga krećem Radićevom ulicom, nakratko zastajem na stepenicama Bartola Felbingera kako bi zabilježio zanimljiv prizor na padini do stepenica – vinograd koji gleda na Tkalčićevu ulicu.
Još jednim stubama, ovaj put Franje Buntaka, krećem se u smjeru Markova trga i idem prema ckrvi Svete Katarine, kraj koje dolazim do platoa Gradec. Kratko zastajem i uživam u prekrasnom, iako tmurnom i oblačnom, pogledu.
Kraj priče!
Već spomenutim Zakmardijevim stubama, uglavnom omraženim za sve koji tek idu na Gornji grad, spuštam se do donjeg dijela Radićeve i Trga bana Josipa Jelačića gdje završavam ovu šetnju.
Vrijeme me poslužilo samo u smislu da nije bilo vruće ili hladno i nije bilo padalina, no nažalost sunce se sakrilo pa nisam dobio vedrije fotografije. U svakom slučaju, zadovoljstvo je bilo prisutno jer su sve lokacije pokrivene! Volio bi samo još nešto napomenuti: Gornji grad skriva još mnoštvo zanimljivih priča koje nisam pokrio, no ovdje je riječ o kratkoj šetnji Gornjim gradom.
Nadam se da ćemo u sljedećim objavama na ovim stranicama pokriti sve one zanimljivosti koje nisu zabilježene u ovoj kratkoj priči ispričanoj u tri dijela. Prvi dio pogledajte ovdje, a drugi ovdje.
Čitamo se!