Za vrijeme krize i borbi za prijestolje, krajem 11. stoljeća, a nakon smrti kralja Zvonimira 1089. godine, mađarski kralj Ladislav s vojskom prelazi Dravu te provaljuje u Panonsku Hrvatsku koju osvaja bez otpora. U nastavku svog pohoda, Ladislav na otpor nailazi prema jugu, zbog čega odlučuje odustati od svojih zacrtanih osvajanja.
Kako je sjevernu Hrvatsku smatrao osvojenom, dao je prijedlog mađarskoj kraljevskoj vlasti da ondje postavi Almoša kao posebnog hrvatskog kralja, a kako bi još više približio Mađarsku i učvrstio svoju vlast na tom području, 1094. godine ondje osniva biskupiju i podređuje ju mađarskoj nadbiskupiji u Ostrogonu. Osnivanjem Zagrebačke biskupije to se područje odcjepljuje od biskupije kninske koja je pripadala slobodnoj narodnoj državi gdje još uvijek vlada Petar Svačić.
Osnivanje zagrebačke biskupije se spominje 1134. godine u ispravi ostrogonskoga nadbiskupia Felicijana, no sami spis o osnutku biskupije nije sačuvan.
Osnivanjem zagrebačke biskupije to područje – Panonska Hrvatska – počinje se sve više smatrati središtem političkog i javnog života cijele Hrvatske, a sami Zagreb postaje važno mjesto i u političkom pogledu, te počinje novo poglavlje u njegovom životu.
