Stari grad Pag bio je srednjovjekovno naselje na otoku Pagu koje je kasnije postalo dio naselja Pag udaljeno oko tisuću metara od suvremene jezgre. Arheološki nalazi uključuju megalite i starovjekovne tragove koji podupiru hipotezu o starogrčkom urbanitetu.
Sukobi Rabljana i Zadrana oblikovali su politički raster; nakon propasti Keše (Cissa) krajem 12. stoljeća Pag postaje vodeće naselje. Hrvatsko‑ugarski kralj Bela IV. dodjeljuje mu status slobodnog kraljevskog grada 1244. što je paralelno s pravnim položajem urbanog Paga u drugim dokumentima.
Za vladavine Ludovika I. Stari se Pag 1376. nakratko oslobađa zadarske vlasti pa hrvatski sabor u Ninu 1396. potvrđuje autonomiju svečanom poveljom. Sukobi sa Zadrom vrhunec imaju 1393. kad plaćenici pale i pljačkaju grad te 1394. kad Stari Pag teško strada.
Stanovništvo se preseli sjevernije i 1443. osniva novi grad Pag koji danas čitaocima predstavlja kontinuitet urbane funkcije solane i trgovine morem.
Unutar ruševina ističu se romanička crkva sv. Marije s prvim spomenom 1192., franjevački samostan iz 1589. te kip Gospe od Staroga grada kojemu se hodoči za Veliku Gospu 15. kolovoza.