Jedan od popularnijih izvora prihoda nekadašnjeg Gradeca: Prednosti Zagrebačke gore

Gradec je u vrijeme iznimno teškog 16. stoljeća, koje je obilježio Stogodišnji hrvatsko-turski rat, imao svojih izvora prihoda, iako su oni bili nedovoljni da bi općina redovito, ili uopće, namirivala svoje redovite i izvanredne poreze prema kralju, banovima i crkvi.

Kako bi ostvarila još bolje prihode, gradečka je općina bila zainteresirana i za eksploatiranje ruda u Zagrebačkoj gori. Plan općine je bio otvoriti rudnike i posvetiti se kopanju zlata, srebra, olova, željeza i soli, a već je u 14. stoljeću ban cijele Slavonije, Nikola Banffy, dopustio Zagrepčanima da jedno mjesto na Medvednici slobodno koriste za rudnike soli – pod uvjetom da ih sami nađu. Naravno, to bi značilo i plaćanje određenog kraljevskog regala u Zagrebačkoj gori.

Građani su tražili i otkrili neke rudnike na terenima Nikole Zrinskog s kojim su imali sklopljen ugovor. No, kada su građani pronašli rudnike i započeli s kopanjem, on im ih oduzima, pa je tako gradska općina bila oštećena jer je izgubila prihod od rudarenja, pogotovo uzevši u obzir da je općina i uložila u kopanje i istraživanje rudnika. Zbog toga gradski sudac tuži Zrinskoga kralju, a ovaj rješava spor tako da je 1528. godine naložio Zrinskom da građanima nadoknadi sve troškove koje su imali pri istraživanju i iskapanju rudnika na njegovim posjedima.

Nešto kasnije, od 1608. godine, građani su rudarili po Zagrebačkoj gori tražeći zlato i srebro, u početku neovlašteno i protiv interesa medvedgradskih gospodara, nakon čega su sklopili ugovore i uzeli u zakup gorska zemljišta Zrinskih, kasnije i Kaptola. Tim su se poslom bavili 15-ak godina, nakon čega polako prestaju s rudarenjem.

Kaptol je također imao prste u rudarenju jer su i oni prepoznali potencijalni izvor prihoda. Kralj Ljudevit II je 1512. godine Kaptolu dopustio da kroz deset godina na svim posjedima, gorama, zemljištima i drugim dobrima koje posjeduju mogu istraživati i kopati sve vrste ruda, a da sav prihod od toga može iskoristiti u vlastitu korist. Jedina obveza koju su imali prema kruni je daća naziva lucrum camerae.

Druge objave

Lice Grada postaje hrvatski portal: nakon 10 godina Zagreba stižu priče iz cijele Hrvatske

Priča Lice Grada nastala je sada već davne 2013....

Kako je legenda o kralju Beli IV. i koprivama izgradila identitet grada Koprivnice

Smještena u sjeverozapadnom kutu Hrvatske, Koprivnica je grad bogate...

Kako je Rovinj od otoka postao poluotok: povijesni preokret koji je definirao identitet grada

Smješten na zapadu istarskog poluotoka, Rovinj je danas među...

Podzemni tuneli ispod Bjelovara iz 18. stoljeća: legenda i povijesna istina vojnog grada

Bjelovar, grad u središnjoj Hrvatskoj, prepoznat je po bogatoj...

Kako je Trogir postao filmski dvojnik Venecije i Qartha: povijesni grad u ulozi pozornice

Trogir, smješten na malom otočiću između kopna i otoka...

Pročitajte i ovo:

Utrka najsporijih biciklista “Usporka” na Trgu bana Josipa Jelačića

Na Trgu bana Josipa Jelačića vožena je utrka “Usporka” – najsporiji bicikli, u sklopu Međunarodnog uličnog festivala Cest is d’Best. Više fotografija možete pronaći na...

Pavao Markovac – Poznati i cijenjeni hrvatski muzikolog

Markovčeva ulica je mala ulica smještena u sklopu mjesnog odbora Mašićeva, a spaja na sjeveru Rendićevu ulicu s Maksimirskom cestom na jugu. Ulica je dobila...

Kuća advokata Sinkovića za koju se pretpostavlja da je djelo Bartola Felbingera

U gornjogradskoj Ulici 29. listopada 1918. godine nalazimo kuću advokata Ludovika pl. Sinkovića koju je, pretpostavlja se, izgradio Bartol Felbinger 1833. godine. Kuća je...