Pri izgradnji Gradeca javljaju se tipična obilježja arhitekture srednjovjekovnog grada, ali i neka druga obilježja važna za urbanizam tog vremena. Riječ je o dominantnom smještaju na prirodnoj i zaštićenoj uzvisini. S takve uzvisine grad superiorno vlada nad prostranom okolinom. Tlocrt, sa središnjim trgom, crkvom te okolnim ulicama koje se slijevaju prema trgu, karakterističan je za srednjovjekovne gradove, a nastao je spontano prirodnom izgradnjom, rastom, te stapanjem svih tih pojedinosti u jedinstvenu urbanističku cjelinu.
U izgradnji Gradeca važnu ulogu ima i izgradnja obrambenih zidova koji su “grlili” cijeli grad, a koji su se gradili paralelno s cijelim gradom. Obrambeni zidovi su građeni uz velike žrtve i materijalne troškove njegovih stanovnika. Gradnja je započela 1242. godine, a trajala je pune 24 godine – sve do 1266. godine kada je cijeli zagrebački Gornji grad bio okružen jakim zidovima, tornjevima i kulama.
Iste te godine, 1266., kralj Bela je u jednoj ispravi na sljedeći način govorio o golemom pothvatu stanovnika Gradeca: “Vjerni naši građani u utvrđivanju ovog grada, gradeći u njem kuće i prenoseći onamo svoja zdanja, imadoše silnih troškova, neprekidna posla i ogromne štete.”.
Jedna od obveza koja je došla proglašenjem slobodnog kraljevskog grada, ispravom Zlatna bula, bila je i ta da su se građani obvezali da će svojim snagama podignuti čvrste bedeme oko cijelog grada. Zidovi su išli prema obrisima grada i na samim strmim rubovima, a najvažnije je bilo da se izgrade oni zidovi na južnom dijelu grada jer je baš s te strane postojala najveća prijetnja od neprijateljskog napada.
Pretpostavlja se da je, baš iz navedenog razloga, gradnja počela na južnoj strani – na jugoistočnom dijelu grada, duž današnjeg Strossmayerovog šetališta, prema zapada sve do jugozapadnog kuta Gradeca, gdje je skrenuo njegovim zapadnim dijelom prema sjeveru sve do Kapucinskog trga. Zid je dalje slijedio zapadnu stranu grada, preko Matoševe i Ulice Tita Brezovačkog (nekada Markove ulice), do Demetrove ulice (nekada Stare kazališne), do Opatičke ulice i Dvoranskog prečaca. Istočnom je stranom zid išao preko Opatičke ulice do Kamenitih vrata, dalje Radićevom (nekada Duga ulica) u smjeru bivšeg isusovačkog samostana na Jezuitskom trgu na broju 4, do jugoistočnog dijela Gradeca, gdje se sastajao s početnom točkom zida.
Tako je, prema pretpostavkama, išla izgradnja obrambenog zida oko Gradeca. U sredini 16. stoljeća vrše se značajniji radovi i izmjene zida.