Ulaskom autora Branimira Štivića u prostor Galerije SC 8. travnja u 12 sati započinje postavljanje izložbe odnosno interaktivne prostorne instalacije Kartografije vjetrenja. Ovaj duracijski performans odvija se kontinuirano u radnom vremenu Galerije radnim danom od 12 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati, i završava autorovim izlaskom iz prostora u četvrtak, 14. travnja 2022. u 20 sati.
Izložba nema službenog otvorenja.
Medij, u svome temeljnom značenju označava skup uvjeta ili okolinu u kojoj nešto postoji. Prema Mišku Šuvakoviću, medij možemo definirati kao materiju koja ispunjava prostor ali i kao sredstvo čije postojanje pruža mogućnosti aktualizacije, čime se naposljetku definira naše postojanje, kako interpretira John Durham Peters.
Eva Horn, suvremena teoretičarka kulture, definira zrak kao medij. Zrak, češće percipiran kao atmosfera, formira našu okolinu i čini život mogućim. Uronjeni u materiju zraka koja ispunjava prostor, nesvjesni smo njegove prisutnosti. Jedinstveni klimatski uvjeti pojedine lokacije djelomično su odredile čovjekove sposobnosti i njegov odnos prema okolišu. Stoga, klima kao skup prirodnih pojava označava fenomen slojevitog značenja – društvenog, kulturološkog i povijesnog sadržaja, pored biološkog. Moderna meteorologija i klimatologija kao znanosti objektivizirale su atmosferu svođenjem na podatke u svrhu predviđanja vremenskih uvjeta te je tako lišile kulturnog i simboličnog značenja za suvremeno društvo. Stoga je nužno podsjetiti, pogotovo u kontekstu globalne ekološke krize, na subjektivan senzorni doživljaj prirodnog okoliša, odnosno zraka koji ispunjava prostor i djeluje kao životni medij.
Branimir Štivić, svojom multimedijalnom i interaktivnom instalacijom vjetrenja u prostoru, uz pomoć računalnog koda i uporabom tehnoloških i mehaničkih rješenja, rekreira specifične uzorke kretanja i snage vjetra s otoka Raba zabilježenih korištenjem anemometra. Reproduciranjem vjetra u zatvorenom galerijskom prostoru uz pomoć turbina za zrak i ventilatora kod posjetitelja osvještava senzorno iskustvo zraka, pojačano zvučnim i vizualnim efektima, čime se osim interakcije publike s umjetničkim radom, potiče interakcija s vanjskim okolišem ali i promišljanja o medijalnosti zraka. Za vrijeme trajanja izložbe autor boravi u prostoru i u stvarnom vremenu reproducira izdvojeni klimatološki fenomen, a korištenjem bambusa za oblikovanje papirnatih zmajeva, kojega također pronalazi na otoku Rabu, rekreira u prostoru galerije reducirani prirodni okoliš animiran posredstvom tehnologije i redefiniran ljudskim djelovanjem, čime aludira na utjecaj čovjeka i tehnologije na okoliš, ali i ovisnost suvremenog društva o njoj. (Jelena Šimundić Bendić)
Tekst: Press