Jedan od najpoznatijih i najljepših zagrebačkih perivoja, smješten u samom srcu Zagreba, Zrinjevac, otvoren je 14. lipnja 1873. godine. Na mjestu gdje se danas Zrinjevac nalazi, nekada se održavao stočni sajam, koji se 1826. godine preselio s Trga bana Josipa Jelačića (Harmice) na Zrinjevac, a 1870. na Sajmišni trg, danas Trg Republike Hrvatske.
Preobrazba tadašnjeg Novog terga u perivoj bila je dugotrajna i određena oprečnim idejama. Dok su neki željeli da se uljudi u perivoj obrubljen palačama, drugi su ustrajali na tradiciji koju je ovjekovječio August Šenoa u Zagrebulji o Kraljevskom sajmu na Novom tergu.
Tri su se godine, od 1867. do kraja 1869., rastegnule rasprave o uređenju tržišta i napokon se uz podršku gradonačelnika Dragutina Cekuša i osobit angažman njegova zamjenika, Pavla Hatza, potvrđuje nova zamisao. Tako se Zrinjevac ima urediti kao perivoj, a dnevno sajmište će ostati na Jelačić placu, dok će se stočni sajam prebaciti na područje oranica i livada (današnji Trg Republike Hrvatske).
Projekt za preuređenje trga perivoj izradio je 1870. novi gradski mjernik, prvi moderni zagrebački urbanist, Rupert Melkus (1833.-1891.) koji je razdijelio površinu trga u četiri dijela, obrubio ih alejama, a u središtu nacrtao prostranu rondelu. Za aleje su uz odabir građana izabrane platane, koje i danas krase popularni Zrinjevac. Projekt perivojnog partera povjeren je pak uglednom vrtnom umjetniku, upravitelju svih bečkih javnih parkova, dr. Rudolphu Siebecku.
Stočno se sajmište neprestano selilo s kraja na kraj, da bi napokon bilo izbačeno s trga golemim trudom Ruperta Melkusa 1872. Perivoj na Trgu Nikole Šubića Zrinskog predan je na uporabu građanstvu 14. lipnja 1873. godine, kao prvi javni trg Donjeg grada i prvi veliki gradski park u Hrvatskoj.
Od 1879. godine obode ubrzano zaposjedaju reprezentativne privatne palače u tada modernom neorenesansnom stilu koji će postati obilježje Zrinjevca.
Unutar polukruga njeguje se do danas velika, raskošna cvjetna rondela. Na mjestu predviđenu za spomenik Zrinskom postavljen je 1891. Glazbeni paviljon koji je gradu darovao veletrgovac Eduard Prister, ugledni pripadnik zagrebačke Izraelitske općine.
Gradnjom kolodvora (1890. – 1892.) Donji grad doseže svoju planiranu južnu granicu. Donedavno na granici grada, Zrinjski trg sada postaje dijelom užega središta i jedina komunikacija do središta grada. Na njegovoj se zapadnoj strani planira i do 1893. uređuje tramvajska pruga, dio je poznate Lenucijeve potkove.
Razglednica s naslovnice nam dolazi iz 1912. godine.
Više o projektu Stare Razglednice Zagreba možete saznati na stranici licegrada.hr/starerazglednicezagreba