Gradec je zbog neimaštine u ratnom 16. stoljeću često molio za oprost od plaćanja poreza

Gradec je svoje najbolje dane živio nakon 1242. godine kada je kralj Bela IV grad proglasio slobodnim kraljevskim gradom, no češća su bila teška vremena. Svakako jedan od najtežih perioda za Zagreb je 16. stoljeće koje je obilježeno Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom.

Gradec je bio u mnogim sporovima s kraljem, banom i Kaptolom zbog naplaćivanja poreza i brojnih zahtjeva za plaćanjem drugih davanja prema raznim stranama. Gradečka je općina često bila u iznimno teškom položaju zbog redovitih davanja, pogotovo kada su u pitanju bila izvanredna ratna davanja. U ratnim su vremenima mnogi ovoj zemlji uzimali sve ono što joj je preostalo, nemilosrdni su bili i ban i kralj, a štedjeli ju nisu niti mitničari i tridesetničari. Zbog toga svega Gradec se često upuštao u molbe da mu budu oproštena razna davanja.

Izvanredni porez, nazvan dica subsidium, najprije je iznosio 400, a kasnije je slobodnim kraljevskim gradovima povišen na čak 1.000 forinti, što je za Zagreb bio prevelik iznos. Iz grada su se uporno slale molbe, dok bi kraljevi s nadvojvodom iz Graza uporno slali opomene da se namire obveze. Slično se događa i s državnim porezom koji se ne plaća na vrijeme zbog čega ga utjeruju Ugarska komora i kralj.

Zbog iznimno neugodne situacije za Gradec, općina je sastavila izaslanstvo koje je uputila u Beč da pokuša ishoditi oprost ili u najmanju ruku sniženje poreznih davanja. Protiv poreza se prosvjedovalo i u Saboru, a 8. svibnja 1600. godine Gradec je zajedno s Varaždinom, Križevcima i Koprivnicom tražio od Požunske komore da joj se oproste ili smanje porezi.

Gradečka je općina prema Beču često odašiljala molbe u kojima je tražila ukidanje ili barem smanjenje brojnih poreza. Kralj je često izlazio u susret uzimajući u obzir neimaštinu gradečke općine, te bi poreznu kvotu smanjivao od 1.000 pa čak sve do 500 forinti. Osim smanjenja tog poreza, kralj je nalagao Ugarskoj komori da zbog istih razloga (siromaštvo općine) traži od Gradeca samo polovicu propisanog poreza. Naravno, Gradec nije svaki put nailazio na plodno tlo, pa je tako 1596. godine kralj Rudolf odbio molbe Zagreba uz naredbu da se sav porez mora platiti.

Druge objave

Lice Grada postaje hrvatski portal: nakon 10 godina Zagreba stižu priče iz cijele Hrvatske

Priča Lice Grada nastala je sada već davne 2013....

Kako je legenda o kralju Beli IV. i koprivama izgradila identitet grada Koprivnice

Smještena u sjeverozapadnom kutu Hrvatske, Koprivnica je grad bogate...

Kako je Rovinj od otoka postao poluotok: povijesni preokret koji je definirao identitet grada

Smješten na zapadu istarskog poluotoka, Rovinj je danas među...

Podzemni tuneli ispod Bjelovara iz 18. stoljeća: legenda i povijesna istina vojnog grada

Bjelovar, grad u središnjoj Hrvatskoj, prepoznat je po bogatoj...

Kako je Trogir postao filmski dvojnik Venecije i Qartha: povijesni grad u ulozi pozornice

Trogir, smješten na malom otočiću između kopna i otoka...

Pročitajte i ovo:

Bogat program – Projekt Ilica: Q’ART: Kvartovska knjižara u Ilici 87

Projekt Ilica: Q’ART od 18. do 25. svibnja 2018. godine otvara svoja vrata i prozore i poziva sve građane, no i posjetitelje grada Zagreba,...

Naša špica: Prošetali smo Ilicom i zabilježili nekoliko fora kadrova

U nastavku slijedi još jedna galerija iz kategorije Naša špica u kojoj ne trošimo puno riječi već vas samo zatrpamo s puno fotografija koje...

Podjela stanovništva na srednjovjekovnom Gradecu i njihova ostvarena prava

Stanovništvo srednjovjekovnog Gradeca se dijelilo na tri skupine: građane, stanovnike i podložnike, a podjela je bila prema pravnom i društvenom položaju u gradu. Osnovna...