Markov trg je samo središte Gornjeg grada i glavni trg nekadašnjeg Gradeca. Trgom dominira jedna od najljepših zagrebačkih crkvi – Crkva sv. Marka, koja je sagrađena sredinom 13. stoljeća. Prilikom obnove crkve u 19. stoljeću, kada je obnovu u neogotičkom stilu izvršio Hermann Bolle, crkva dobiva svoj prepoznatljivi krov s grbovima Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, te grada Zagreba.
Također, Markov trg je i političko središte Hrvatske – na njemu su smješteni zgrada Vlade (Banski dvori) i zgrada Hrvatskog sabora.
Banski dvori se nalaze na adresi Markov trg 1, a središte su hrvatske Vlade i ureda premijera RH. Palača je sagrađena početkom 19. stoljeća i bila je dom hrvatskih banova od 1808. do 1918.
S druge strane Markovog trga nalazi se zgrada Hrvatskog sabora. Prva sjednica je održana davne 1737. godine. Današnji izgled zgrada ima od početka 20. stoljeća, a u toj zgradi su, između ostaloga, donešene i odluke o odcjepljenju od Austro-Ugarske 1918. godine i o napuštanju Jugoslavije 1991. godine.
Iz duge povijesti Markova trga izvukli bi i priču o Matiji Gubecu, vođi velike bune hrvatskih seljaka. Matija Gubec je vodio seljačku vojsku u bitki protiv plemića kod Stubičkih toplica 1573. godine. U toj bitki seljaci su poraženi, a njihov vođa Matija Gubec je uhvaćen i smaknut 15. veljače. Prije nego što je smaknut, navodno je javno mučen na Markovom trgu, a vjeruje se da lice na uglu zgrade na Markovom trgu predstavlja baš njega.
Malo zapadnije od Markovog trga, iza zgrade Vlade, nalazi se Matoševa ulica, a u njoj se krije palača Vojković-Oršić-Rauch, u kojoj se danas nalazi Hrvatski povijesni muzej. Ova palača je sagrađena krajem 18. stoljeća te je često mijenjala vlasnike i stanare. Od 1959. godine palača je udomila današnji Hrvatski povijesni muzej gdje se nalaze bogate zbirke portreta, odora, zastava, oružja, i fotografija, a prati kulturnu, gospodarsku i političku povijest Hrvatske od srednjeg vijeka do danas.
Ulica koja vodi od Markovog trga do južnog ruba Gornjeg grada nekada je nosila ime Gospodska, a mi ju danas znamo kao Ćirilmetodska. U njoj su sačuvane raskošne barokne palače zagrebačke aristokracije, a svoje ime nosi u čast slavenskih apostola braće Ćirila i Metoda koji su u 9. stoljeću sastavili glagoljicu, prvo slavensko pismo. Isto ime nosi i grkokatolička crkva koja se nalazi u toj ulici, a izgled je dobila u 19. stoljeću prema zamisli arhitekta Hermanna Bollea.
U Ćirilmetodskoj se smjestila Stara gradska vijećnica. Od srednjeg vijeka na tom su mjestu zasjedali gradski dužnosnici a 1833. godine na tom je mjestu sagrađeno prvo zagrebačko kazalište. Izgradnju kazališta je financirao trgovac Kristofor Stanković dobivši na bečkoj lutriji glavni zgoditak. Dvije godine nakon otvorenja, prvi put se na pozornici čuo hrvatski jezik u međučinu njemačke predstave.
Na tom je mjestu 1840. godine izvedena prva predstava na hrvatskom jeziku – Juran i Sofija, autora Ivana pl. Kukuljevića, a šest godina poslije i prva hrvatska opera Ljubav i zloba, Vatroslava lisinskog. Nakon Drugog svjestkog rata, Gradska vijećnica je preseljena u tada najnoviji dio grada, a u Staroj vijećnici se i danas održavaju svečana zasjedanja, a mnogi Zagrepčani i Zagrepčanke ovdje sklapaju brakove.
Na kućnom broju 3 u Ćirilmetodskoj ulici, smjestio se Muzej naivne umjetnosti. Smatra se prvi muzejem naivne umjetnosti u svijetu, a izložena su djela dvadesetak hrvatskih majstora naive, poput Generalića, Lackovića Croate i Rabuzina.
