Ovaj vikend (18.-19. siječanj 2020. godine) u Zoološkom vrtu grada Zagreba počinje Egzotična zima – edukativni program koji svaki vikend ima drugu temu. Prva je na redu tema Ni grabežljivcima nije lako
Kako u mračnim podzemnim vodama nema mnogo hrane, čovječja će ribica pojesti gotovo sve što joj stane u usta. Takva proždrljivost ima i nevjerojatnu drugu stranu. Čovječja ribica može gladovati do osam godina.
Neke su to od najzanimljivijih činjenica koje će edukatori ovaj vikend iznijeti o vodozemcu koji se odnedavno može vidjeti u Zoološkom vrtu grada Zagreba. Apetit čovječje ribice uklopio se u temu Ni grabežljivcima nije lako. Svaki vikend u Vrtu do kraja veljače ima drugu temu, a edukativni sadržaji u sklopu programa Egzotična zima koji traje do kraja veljače, održavaju se u Tropskoj kući. Posjetitelji koji taj paviljon posjete subotom i nedjeljom od 11 do 15 sati, u edukativnom će kutku moći razgledati mnogobrojne preparate, ali i izbliza upoznati neke žive životinje povezane s temom vikenda.
Edukacija s temom Ni grabežljivcima nije lako razotkrit će da čak ni najmoćniji lovci iz životinjskog svijeta poput lavova i krokodila koje karakteriziraju nevjerojatna snaga i preciznost, ne dolaze lako do ručka. Plijen im ima dobre tehnike obrane i bijega, pa oni često izvuku deblji kraj.
I spomenuta čovječja ribica je grabežljivac. Na njezinu su jelovniku najčešće ličinke kukaca, rakušci te mekušci. Kako su joj oči zakržljale i prekrivene kožom, te zbog života u potpunom mraku, čovječja se ribica mora osloniti na druga osjetila i posebne osjete. Tu su sluh, bočna linija kao poseban osjetilni organ koji drugi vodozemci imaju samo u stadiju ličinke, te ampularni organ na glavi pomoću kojega čovječja ribica prima slabe električne impulse.
Probleme s vidom ima i burmanski piton koji se također može vidjeti u Zoološkom vrtu grada Zagreba. Taj zadivljujući gmaz može biti dugačak preko sedam metara. Veliki pitoni hvataju sisavce male i srednje veličine poput majmuna i glodavaca te ptice. Plijen čekaju u zasjedi ili ga aktivno traže. Zbog slabog vida pitoni se dodatno moraju oslanjati na njuh i otkrivanje tjelesne topline plijena. Plijen hvataju ugrizom, a potom ga ubijaju omatanjem i stezanjem tijela oko njegova. Nakon toga plijen gutaju cijeli u jednom zalogaju. Lav, za razliku od ostalih mačaka, živi u čoporu. Zajednički lov lavovima povećava vjerojatnost da će plijen biti uhvaćen. Usprkos tome tek im svaki treći pokušaj donosi uspjeh. Glavni razlog za to je činjenica da lavovi nisu dobri trkači. Mogu trčati oko 60 km/h najviše 200 do 300 metara. Naime, lavovi imaju mala pluća i srce, pa ne mogu izdržati velik napor koje zahtijeva lov na zebre, antilope i bivole. Zbog toga se plijenu moraju približiti na tridesetak metara, ali sve pada u vodu ako vjetar promijeni smjer pa njihov miris odnese lovini.
Ovaj vikend edukatori će govoriti o još nekim izuzetno zanimljivim grabežljivcima poput tigra, vuka, risa, krokodila, papagajske kornjače, sove i pauka ptičara.
Idućih vikenda za posjetitelje, među ostalim, pripremaju edukacije o pticama, močvarama, nevjerojatnim moćima životinja, mimikriji te ljubavi u životinjskom svijetu.