Izdavanjem Zlatne bule 1242. godine, kralj Bela IV je otvorio novo poglavlje za Gradec. Nakon što je čitavo zagrebačko područje opustošeno nakon Tatara, Gradec je dobio novu priliku. S povlasticama koje je sa sobom donosila Zlatna bula, Gradec je funkcionirao kao autonomni slobodni grad, zbog čega je mogao stvarati svoje zakone, propise, te statute. U nekoliko navrata Gradec je, kao autonomna cjelina, stvarao propise kojima su se regulirale razne grane uprave, ali i života grada i građana.

No, nije sve bilo tako bajno u Gradecu. Naime, u Zlatnoj buli su navedene i mnoge obveze građana Gradeca, a jedna od tih obaveza je bila i izgradnja zida oko grada, te dugotrajno uzdržavanje tih istih zidina. Građani su imali benefit od izgrađenih zidova jer su se tako mogli osjećati sigurnije, kao i kralj kada bi se privremeno nastanio na brdu Gradec.
Osim izgradnje zidova, Gradec je morao bogato ugostiti kralja kada bi on išao u rat, te je morao pripopomoći sa svojih deset dobro opremljenih vojnika. Gradecu je financijski dosta teško padalo opremiti deset vojnika, koji bi išli u rat za kralja, jer je cijela vojna oprema bila jako skupa.

Također, kad god bi kralj dolazio, morao je biti poslužen s volovima, kruhom i vinom, a isto (samo u manjoj količini) je bilo namijenjeno i za kraljevog hercega, te bana kada bi on dolazio na vlast.
Gradec je imao dužnost čašćenja vladara kad bi vladar ili ban dolazio na vlast, čime su prema starom običaju morali ugostiti svog vlastelina, pogostiti ga hranom i pićem, kao i njegovu pratnju, te im se pobrinuti za konje. Ta dužnost je financijski dosta teško padala građanima Gradeca, te ih kralj Ladislav 1278. godine oslobodio te dužnosti.
U Gradecu se nalazio dvor gdje su kraljevi, ali i članovi njihovih obitelji, često boravili.
Osim navedenih obveza građana Gradeca, sa Zlatnom bulom su došla i mnoga davanja prema kralju. Kralj je poprilično opteretio novi grad, a u znak priznanja njegova vrhovnog kraljevskog gospodstva, grad je morao plaćati i Martinšćinu – svake godine o Martinju, 12. studenog.