Jednobrodna, samostanska crkva isusovačkog dvoranskog tipa sa širokim pravokutnim svetištem i po tri bočne kapele uz lađu, nadsvođena bačvastim svodom sa susvodnicama sagrađena je 1620-32. godine na mjestu dominikanske crkve iz 15. stoljeća.
Glavno pročelje pregrađeno je 1881. godine nakon potresa, prema projektu Hermanna Bolléa.
Po svojoj arhitektonskoj cjelovitosti, opremi i inventaru crkva sv. Katarine jedan je od najznačajnijih sakralnih spomenika razdoblja baroka u Hrvatskoj.
Ovaj članak je objavljen u sklopu serijala o zaštićenim pojedinačnim kulturnim dobrima grada Zagreba.