U vrijeme dok su potoci dominirali Zagrebačkim poljem, koje je bilo rasprostranjeno podno utvrđenog grada Gradeca, uz potok Medveščak nije bilo naselja, već se priroda stapala s brojnim vrtovima i voćnjacima koji su se spuštali s uzvisine na kojoj se nalazio Gradec.
Skrećući iz današnje Tkalčićeve ulice, Medveščak je protjecao sjevernom stranom širokog prostora na kojem se danas nalazi središnji zagrebački trg – bana Josipa Jelačića. Na toj obali starog Cirkvenščaka, niknule su prve kuće – za koje se pretpostavlja da su prve na području današnjeg Donjeg grada.
To je područje bilo sjecište prometnih putova sa zapada, istoka i juga, a glavna prometnica, koja je dolazila iz smjera Ilice, skretala je prema jugu – smjerom današnje Petrinjske ulice. Dalje se putovalo preko Trnja do Kraljevskog broda, kojim se prelazilo preko rijeke Save dalje prema Sisku i južnoj Hrvatskoj. Ta cesta je bila Velika kraljevska cesta, poznata kao Magna via regis, a spominje se u jednoj ispravi 1209. godine.
S istočne strane je dolazila cesta za koju se pretpostavlja da je išla Maksimirskom, Vlaškom i Bakačevom ulicom. Prvi spomen te ceste je iz 1223. godine, a pretpostavlja se da je vodila iz smjera Križevaca gdje je graničila s nekom križarskom zemljom, te nosi naziv Velika cesta (Magna via, que ducit versus Zagrabiam).
Iz svega navedenog da se zaključiti da je tada, kao i puno kasnije, tuda prolazio promet i sva trgovina – bilo na konjima ili na kolima. Trgovci i putnici bi se na tom području zaustavljali kako bi se odmorili, nahranili se, izvršili popravke na kolima ukoliko je to potrebno. Kasnije, u 15. stoljeću, na sjevernoj strani Trga bana Josipa Jelačića, nalazio se i tridesetnički ured gdje se ubirala daća za uvezenu i izvezenu robu.
Osim prometne povezanosti, i prirodni uvjeti su pogodovali nastajanju naselja na tom području. Najjače vrelo pitke vode u podgrađu (naselje podno Gradeca) je bio Manduševac (početak Bakačeve ulice). U pozadini je tekao Cirkvenščak, a s prednje u ravnici bilo je obilje plodne zemlje, što je poljodjelskom načinu građanskog života bilo od velike važnosti.
Površinu današnjeg Trga bana Josipa Jelačića u ono vrijeme (1387. godine) prekrivali su veliki kompleksi vrtova, povrtnjaka i voćnjaka. Vlasnici su uglavnom bili građani, ali i najuži članovi obitelji bana Mikića. U to je vrijeme to područje bila tek ulica jer se izgrađivala samo sjeverna strana današnjeg trga. Kuće su bile, poput onih unutar gradskih zidina, većinom drvene i poludrvene prizemnice, te tek poneka na kat.
Kako je raslo naselje, postajalo sve gušće naseljeno i prometnije, s vremenom se javila potreba da se izgradi crkva. U drugoj polovici 14. stoljeća, na obali potoka (sjeverna strana današnjeg trga, negdje između Bakačeve i Splavnice) stajala je mala crkvica Sv. Martina. Bila je to župna crkva koja je imala svoje župnike, kao i nešto vlastite zemlje.
Nedaleko crkvice sv. Martina, na današnjem Preradovićevom trgu, nalazila se još jedna župna crkva. Ova drvena crkvica je bila posvećena Sv. Margareti kao zavjet protiv elementarnih nepogoda. Nalazila se između vrtova, a imala je i vlastiti župni dvor, oranice, vinograde i šume, ali i područnu kapelu Sv. Duha na dalekom brežuljku na periferiji grada.
Priča oko crkve Sv. Margarete nam je dodatno zanimljiva zbog tzv. velikih margaretskih sajmova koji su se održavali jednom godišnje podno tadašnjeg Gradeca, a održavali su se od druge polovice 14. stoljeća, te su trajali čak 14 dana. Taj je sajam donosio mnogo živosti na inače tiho i mrtvo područje srednjovjekovnog pograđa. Početkom 16. stoljeća župna crkva nestaje, a na njezinu se mjestu podiže druga crkva – kapelica Sv. Margarete, a pripadala je župi Sv. Marka. Kapelica na tom mjestu stoji sve do druge polovice 19. stoljeća kada svoje mjesto ustupa današnjoj pravoslavnoj crkvi.