Kako se organizirao putnički i poštanski promet u 18. stoljeću i što su bile diližanse?

17. stoljeće u Zagrebu je ponajviše obilježeno izgradnjom novih objekata i obnovom starih koje je nagrizao zub vremena ili su pak oštećeni u 16. stoljeću za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata. No, osim izgradnje, još u 17. stoljeću javlja se težnja drugih zemalja za pripajanjem Zagreba. Tako s jedne strane postoji težnja Beča za ostvarivanjem centralističke i apsolutističke vlasti s krajem, dok su s druge strane Mađari koji žele prevlast nad Hrvatskom.

Krajem 18. stoljeća – 1783. godine – po nalogu Josipa II izgrađen je novi drveni most preko Save kod Savske ceste, tako da su od tada postojala dva mosta na Savi (kod Zagreba) – pontonski u Trnju i novi drveni. Uz izgradnju novog mosta, jačanju trgovačkog prometa pripomoglo je i uređenje Petrinjske ulice i Savske ceste.

Ceste, koje su povezivale Zagreb s drugim europskim gradovima, polazile su iz zapadnog i istočnog dijela grada. Na zapadu grada nalazila se stara cesta koja je počinjala u Ilici, te je išla preko Podsuseda i Brdovca prema Ljubljani, Trst i Veneciji. Na istoku je cesta polazila od Harmice (danas Trg bana Josipa Jelačića), a išla je Bakačevom i Vlaškom ulicom prema Sesvetama, Varaždinu, Mariboru, Grazu, te dalje prema Beču. Istom tom prometnicom, koja se nalazila na istoku grada, Zagreb je bio povezan sa Slavonijom.

Cesta koja je iz Zagreba vodila prema istoku, još od 40-ih godina 18. stoljeća bila je organizirana tako da je preko nje išao poštanski i putnički promet prema Osijeku, ali i Varaždinu, Grazu i Beču. Taj se put nastavljao na poštansku liniju koja je u Zagreb dolazila iz Karlovca.

Tim su cestama prolazile diližanse (poštanske kočije za redovit prijevoz putnika i robe, dok još nije bilo željeznice. Diližansa je imala dva do tri odjela (kupea), kočijaš je sjedio na visokom sjedištu (boku), a na krovu se nalazila prtljaga. – enciklopedija.hr).

U 18. stoljeću Zagreb je dobio i svoj Posttag – stalni dan kada dolazi pošta, a službu zagrebačke pošte u drugoj polovici stoljeća obavljala je ugledna zagrebačka obitelj Josipa Hochnembera.

Druge objave

Omiš – Grad gusara na ušću Cetine gdje povijest, priroda i more postaju jedno

Omiš je gradić smješten tamo gdje rijeka Cetina utječe...

Rijeka: pregled mjesta, povijesti i lokalnih posebnosti

Rijeka predstavlja treći po veličini grad u Hrvatskoj i...

Dubovac – Srednjovjekovna utvrda nad Karlovcem

Stari grad Dubovac uzdiže se na brežuljku iznad Karlovca...

Dvorac Nova Kraljevica – Posljednji i najsuvremeniji frankopanski dvorac na Jadranu

Dvorac Nova Kraljevica uzdiže se na rtu koji zatvara...

Roč: Stara jezgra glagoljice i kulturne baštine

Roč je malo naselje položeno u središnjoj Istri, prepoznatljivo...

Pročitajte i ovo:

Kišni kadrovi s jutarnje šetnje prohladnim zagrebačkim ulicama

Zagreb se jutros probudio na nižoj temperaturi nego na onoj na koju smo naviknuli zadnjih tjedana, a dojam je pojačala kiša. To nije bio...

Kanonička kurija Ledinski kao zamjena za drvenu kuriju uništenu u požaru 1731. godine

Jednokatna kanoničkak urija Ledinski, sa skošenim krovom, sagrađena je 1844. godine za kanonika Stjepana Ledinskog, a zamijenila je drvenu kuriju sagrađenu nakon požara koji...

Kuća hrvatskog bana Zrinskog na Gornjem gradu, u nekadašnjoj Kapucinskoj ulici

Petar Zrinski, hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik, bio je velika ličnost hrvatske povijesti. Rođen u Vrbovcu, otac mu je bio hrvatski ban Juraj (V.)...