Mnogi će se složiti s izjavom da je Jurjevska ulica jedna od najljepših zagrebačkih ulica. A osim što je lijepa, mnoge kuće u njoj na sebi imaju spomen ploče što je dokaz da ova ulica ima i zanimljivu povijest.
Na kućnom broju 5 nalaze se dvije spomen ploče. Prva je posvećena Ivanu Mažuraniću, tvorcu epa “Smrt Smail-age Čengića” koji je živio u ovoj kući od 1880. godine pa sve do smrti 1890.
Sljedeća je posvećena Ivani Brlić-Mažuranić koja je živjela u ovom “djedovskom domu” do udaje 1892. godine. Ploča je podignuta 1974. godine na 100.-tu obljetnicu rođenja.
Na broju 10 nailazimo na dvokatnicu u kojoj je svoju mladost proveo Antun Gustav Matoš. Prema ploči na kući, Matoš je proveo mladost u kući koja se nalazila na mjestu današnje dvokatnice sve do bijega iz Hrvatske 1885. -1894.
1904. godine Matoševi su izgradili novu dvokatnicu na mjestu stare kuće, koju danas možemo vidjeti u Jurjevskoj. U dvokatnici je boravio sve do odlaska u bolnicu gdje je preminuo.
Kuća s brojem 12 nosi ploču posvećenu hrvatskom velikanu svjetskog glasa, znanstveniku-termodinamičaru, rektoru, akademiku i profesoru Franu Bošnjakoviću, koji je živio u ovoj kući.
Hrvatska književnica Božena Begović živjela je u kući na broju 19.
Kuća s brojem 23 nije bila dom nekoj poznatoj hrvatskoj ličnosti, već mjesto gdje je, 25. veljače 1990. godine, nakon 61 godinu od zabrane, obnovljena Hrvatska stranka prava.
Na kućnom broju 25 živio je prof. dr. Božidar Špišić, začetnik hrvatske ortopedije, medicinske i socijalne rehabilitacije, rektor sveučilišta u Zagrebu.
I za kraj, na broju 30, nalazi se mjesto gdje se nalazila kuća u kojoj je, 31. svibnja 1854. godine, umro Vatroslav Lisinski, začetnik novije hrvatske i južnoslavenske glazbe.
