Neovisno o situaciji s korona virusom, tribine Dinamovog stadiona uglavnom zjape prazne. Slika je to koja već godinama prati utakmice Modrih, a rijetki su trenuci – poput europske lige- kada se stadion rasproda.
No, stariji Zagrepčani s osmijehom pamte vremena kada je Zagreb doslovno disao za Dinamo, a odlazak na tekmu bio je obiteljska tradicija. Nažalost, već neko vrijeme po pitanju Dinama u gradu vlada letargija, a uzroci tome više – manje su poznati.
Međutim, znate li koji je, dosad neoboreni, rekord posjećenosti stadiona? Riječ je o vrtoglavih 64.148 navijača koliko ih se naguralo na stadion kako bi odgledali utakmicu između NK Zagreba i Osijeka. Zvuči nevjerojatno, zar ne?
Tadašnji Večernjakov sportski novinar Ico Kerhin opisao je atmosferu koja je vladala u gradu tog dana:
‘Tramvaji prepuni, s vrata ljudi vise kao grozdovi. Transparenti u rukama pješaka, zastave iz jurećih automobila. Na stadionu petarde, transparenti, zastavice, zvona, čegrtaljke, zvučnici, majice a na njima rukom ispisana imena igrača Zagreba i želje navijača… U prvu ligu! Atmosfera izvanredna…’.
Močibob, Rukljač, Gašparini, Antolić i ekipa tog ljetnog popodneva, usred radnog tjedna na stadion su privukli više gledatelja, nego što je to uspio bilo tko drugi te je tako ova utakmica označena kao najposjećeniji sportski događaj u Hrvatskoj.
‘Divovska borba na igralištu, s predigrom, međuigrom i epilogom, i izvan terena, kulminirala je u predvečerje koje je nalikovalo “smaku svijeta”, izvođenjem jedanaesteraca, dovodeći igrače i navijače do ruba sloma živaca. Sudbina, godišnji i dugogodišnji rad ovisili su o udarcima s bijele točke. Stravično. Zagreb je sačuvao sigurnije noge i – ruke. Što je najizravnije odlučilo? Iz Zagrebove perspektive – Franjo Horvat. Odličan, bravurozan za vrijeme igre, obranio je dva jedanaesterca, omogućivši Hajrudinu Hušidiću da opravda naziv “zlatne rezerve” i označi početak slavlja kakvo ovaj grad nije doživio’, idućeg dana pisale su Sportske novosti.
Izvor: Nikol Boljfetić / maksimir.hr