Jedan od popularnijih izvora prihoda nekadašnjeg Gradeca: Prednosti Zagrebačke gore

Gradec je u vrijeme iznimno teškog 16. stoljeća, koje je obilježio Stogodišnji hrvatsko-turski rat, imao svojih izvora prihoda, iako su oni bili nedovoljni da bi općina redovito, ili uopće, namirivala svoje redovite i izvanredne poreze prema kralju, banovima i crkvi.

Kako bi ostvarila još bolje prihode, gradečka je općina bila zainteresirana i za eksploatiranje ruda u Zagrebačkoj gori. Plan općine je bio otvoriti rudnike i posvetiti se kopanju zlata, srebra, olova, željeza i soli, a već je u 14. stoljeću ban cijele Slavonije, Nikola Banffy, dopustio Zagrepčanima da jedno mjesto na Medvednici slobodno koriste za rudnike soli – pod uvjetom da ih sami nađu. Naravno, to bi značilo i plaćanje određenog kraljevskog regala u Zagrebačkoj gori.

Građani su tražili i otkrili neke rudnike na terenima Nikole Zrinskog s kojim su imali sklopljen ugovor. No, kada su građani pronašli rudnike i započeli s kopanjem, on im ih oduzima, pa je tako gradska općina bila oštećena jer je izgubila prihod od rudarenja, pogotovo uzevši u obzir da je općina i uložila u kopanje i istraživanje rudnika. Zbog toga gradski sudac tuži Zrinskoga kralju, a ovaj rješava spor tako da je 1528. godine naložio Zrinskom da građanima nadoknadi sve troškove koje su imali pri istraživanju i iskapanju rudnika na njegovim posjedima.

Nešto kasnije, od 1608. godine, građani su rudarili po Zagrebačkoj gori tražeći zlato i srebro, u početku neovlašteno i protiv interesa medvedgradskih gospodara, nakon čega su sklopili ugovore i uzeli u zakup gorska zemljišta Zrinskih, kasnije i Kaptola. Tim su se poslom bavili 15-ak godina, nakon čega polako prestaju s rudarenjem.

Kaptol je također imao prste u rudarenju jer su i oni prepoznali potencijalni izvor prihoda. Kralj Ljudevit II je 1512. godine Kaptolu dopustio da kroz deset godina na svim posjedima, gorama, zemljištima i drugim dobrima koje posjeduju mogu istraživati i kopati sve vrste ruda, a da sav prihod od toga može iskoristiti u vlastitu korist. Jedina obveza koju su imali prema kruni je daća naziva lucrum camerae.

Druge objave

Lice Grada postaje hrvatski portal: nakon 10 godina Zagreba stižu priče iz cijele Hrvatske

Priča Lice Grada nastala je sada već davne 2013....

Kako je legenda o kralju Beli IV. i koprivama izgradila identitet grada Koprivnice

Smještena u sjeverozapadnom kutu Hrvatske, Koprivnica je grad bogate...

Kako je Rovinj od otoka postao poluotok: povijesni preokret koji je definirao identitet grada

Smješten na zapadu istarskog poluotoka, Rovinj je danas među...

Podzemni tuneli ispod Bjelovara iz 18. stoljeća: legenda i povijesna istina vojnog grada

Bjelovar, grad u središnjoj Hrvatskoj, prepoznat je po bogatoj...

Kako je Trogir postao filmski dvojnik Venecije i Qartha: povijesni grad u ulozi pozornice

Trogir, smješten na malom otočiću između kopna i otoka...

Pročitajte i ovo:

Dežmanov prolaz: Povučeno mjesto za ispijanje kave u dobrom društvu

Iako je samo malo udaljen od samog centra grada, te treba protegnuti korak Ilicom da bi došli do njega, Dežmanov prolaz ima svoju posebnu...

Gušenje kaptolske pobune protiv kraljica uz pomoć Gradeca

Jedan od najsnažnijih obilježja srednjovjekovnog Zagreba su svakako stoljetne borbe između Kaptola i Gradeca. Napetosti između ove dvije općine se osjete od samog početka....

Šetnja sunčanom stranom Ilice: Život na ulici

”Grad je živi organizam kojeg čine ulice i trgovi, priroda i arhitektura, a što je najvažnije: tradicija i ljudi. To je puls jednog grada.”Puls...