Srednjovjekovni Gradec i njegovi posjedi: Ostvarivanje iznimno potrebnih prihoda

Srednjovjekovni Gradec je, nakon izdavanja Zlatne bule kralja Bele IV, 1242. godine, započeo potpuno novu eru u svojoj povijesti. Naime, nakon tatarskog pustošenja ovih područja, ta Zlatna bula je bio prilika za ispisivanje nove povijesti i potpuno novi početak.

Kroz godine ponovnog podizanja, ustrojstva vlasti, i svega onog što je Zlatna bula donijela gradu, u obliku povlastica ali i davanja prema kralju, Gradec je s vremenom ostvario značajan broj imanja u oko grada, ali i u okolici Zagreba.

Općina Gradec je u svom vlasništvu imala prostrano Zagrebačko polje (podno zidina) sve do Save, nešto čak i preko rijeke. Nešto bliže, općina je imala zemljišta pod Popovim tornjem, u Jurjevskoj ulici, kod Manduševca i današnjeg Trga bana Josipa Jelačića, Ilice. Uglavnom su to bili vrtovi, brežuljci, oranice, pašnjaci, livade i šume.

Do posjeda je općina dolazila na razne načine – zapljenom imovine preminulih, prognanih iz grada, osuđenih na smrt, ili pak oporukom ili nasljedstvom gdje nije bilo zakonitih nasljednika. Kuće, kao i pašnjake i vinograde, općina je davala u najam. Oni koji bi uzeli u najam neki pašnjak ili vinograd, naknadu su plaćali ili novcem ili u naravi – donoseći plodove zemlje. Na gradskim pašnjacima nalazila se stoka koju su mogli dovesti svi građani uz određenu naknadu/pristojbu općini.

Osim teritorija koji se nalazio na užem zagrebačkom području, oko tadašnjeg Gradeca, općina je zemljišta imala i nešto šire od tih granica koje su određene Zlatnom bulom, a od kojih se neka spominju još u 13. stoljeću. Za neka sela se pretpostavlja da su bila u vlasništvu općine čak i prije proglašenja slobodnim kraljevskim gradom, a to su Dedići, Gračani i Črnomerci.

Kasnije, u 13. i 14. stoljeću, općina dolazi u posjed i nekoliko zemljišta na južnom i istočnom dijelu Zagreba, a uglavnom je došla u vlasništvo kraljevskim darovnicama. Time se općina obogatila, te se po broju zemlje u vlasništvu, mogla mjeriti s tadašnjim puno većim gradovima.

Bela IV je 1258. godine općini darovao krunsko dobro Svibje, a 1275. godine kralj Ladislav Gradecu daruje posjed Kobiljak. U to vrijeme, kraljem 13. stoljeća, općina je prisvojila i biskupsko-kaptolski Kraljevec, a sto godina kasnije, 1387. godine, pridobija i dva sela u turopoljskom kraju – Hrašće i Petrovinu.

Ta su se sela dijelila u tri skupine: prvo su sela koja su pod Zagrebačkom gorom (blizina grada), zatim zemljišta istočno od Zagreba, i za kraj spomenuti turopoljski kraj.

Osim općine, vlasnicima zemlje bili su također i pojedini građani te feudalci.

Druge objave

Omiš – Grad gusara na ušću Cetine gdje povijest, priroda i more postaju jedno

Omiš je gradić smješten tamo gdje rijeka Cetina utječe...

Rijeka: pregled mjesta, povijesti i lokalnih posebnosti

Rijeka predstavlja treći po veličini grad u Hrvatskoj i...

Dubovac – Srednjovjekovna utvrda nad Karlovcem

Stari grad Dubovac uzdiže se na brežuljku iznad Karlovca...

Dvorac Nova Kraljevica – Posljednji i najsuvremeniji frankopanski dvorac na Jadranu

Dvorac Nova Kraljevica uzdiže se na rtu koji zatvara...

Roč: Stara jezgra glagoljice i kulturne baštine

Roč je malo naselje položeno u središnjoj Istri, prepoznatljivo...

Pročitajte i ovo:

Na današnji dan: Skulptura Ribar sa zmijom na Jezuitskom trgu

Na gornjogradskom Jezuitskom trgu, odmah prekoputa Galerije Klovićevi dvori, nalazi se skulptura autora Simeona Roksandića. Skulptura je postavljena na današnji dan, 12. listopada 1910....

Ogromna važnost Zagreba za druge zemlje tijekom Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata

Stogodišnji hrvatsko-turski rat započeo je Krbavskom bitkom 1493. godine, a završio je točno sto godina kasnije kod Siska. Turci su pod Sisak došli 15....

Advent na Gornjem gradu: Obilazak atraktivnih lokacija na Gradecu

U tijeku je drugi za redom neobični Advent u Zagrebu. Nakon nekoliko godina titule najljepšeg adventa u Europi, Zagreb i svijet zadesila je...