Hrvatska umjetnost može se pohvaliti mnogim velikim imenima. Jedan od takvih je Ivan Meštrović. „Hrvatski Michelangelo“, svjetski poznati kipar, arhitekt i književnik rodio se na današnji dan 1883. godine u Vrpolju pored Slavonskog Broda.
Meštrović je živio u razdoblju obilježenom dramatičnim događanjima kao što su bile Oktobarska revolucija, Balkanski rat i dva Svjetska rata. Povijesna i politička događanja nisu samo utjecala na njegovo umjetničko stvaralaštvo, već su ga također odredila kao čovjeka-borca za individualnu slobodu. Bio je politički aktivan, te se za vrijeme Prvog svjetskog rata pridružio Jugoslavenskom odboru, da bi za vrijeme Drugog izražavao svoj izrazito antifašistički stav.
Tijekom svog života sudjelovao je na više od 150 izložbi u cijelom svijetu. Umro je 16. siječnja 1962. godine u South Bendu u Indiani, a sahranjen je kod Otavica, u maulozeju koji je osobno osmislio.
Slavni kipar je hrvatskom narodu poklonio Narodnu Galeriju i Kaštelet u Splitu, Atelijer Meštrović u Zagrebu te obiteljsku grobnicu s crkvicom u Otavicama.
Zagrebačke skulpture i spomenici Ivana Meštrovića svojom raznovrsnošću predstavljaju presjek sveukupnog umjetnikovog stvaralaštva – od studentskih dana do zrelosti, od impresionističko-simboličke i secesijske faze do neoklasicizma i monumentalizma.
Od mnogih Meštrovićevih javnih skulptura neke su postale gradski simboli poput najomiljenijeg zagrebačkog spomenika „Zdenac života“, oblikovanog u impresionističkom stilu 1905. godine. Skulptura na simboličan način predstavlja refleksiju o životu i njegovim mijenama, 1912. godine, prema projektu zagrebačkog arhitekta Ignjata Fischera, postavljena je na trgu ispred HNK-a.
Još jedan prepoznatljiv Meštrovićev znak u zagrebačkom prostoru je reljef „Seljaci“ iz 1907., uzidan na pročelje kuće trgovca Popovića na Jelačić placu. Skulptura predstavlja deset figura u bojanoj keramici podijeljenih u tri segmenta, a simbolizira Popovićevu trgovinu žitom i bojama.
Meštrović je 1932. godine za nikad izgrađeni Muzej hrvatskih starina u Kninu izradio skulpturu „Povijest Hrvata“, koja se danas nalazi ispred ulaza na Pravni fakultet u Zagrebu.
Skulptura prikazuje ženski lik koji u krilu drži masivnu kamenu ploču na kojoj je u glagoljici ispisan naziv djela i utjelovljuje prikaz brižne majke i čuvarice nacionalne baštine i povijesti. Skulptura je jedno od najpoznatijih Meštrovićevih djela, a zanimljivo je za istaknuti da je svaki građanin Republike Hrvatske svijetom pronosi u svojoj putovnici.
Kada govorimo o Meštrovićevom arhitektonskom doprinosu izgledu Zagreba svakako se mora istaknuti da je 1938. velikom izložbom “Pola vijeka Hrvatske umjetnosti” svečano otvoren Dom HDLU-a. Popularno zvana Meštrovićev paviljon ili Džamija sagrađena je po umjetnikovom idejnom rješenju. Predstavlja spoj različitih stilskih utjecaja: modernizma, eklekticizma i modernog klasicizma.
Od ostalih znamenitih djela treba istaknuti: skulpturu „Udovica“ iz 1908. (postavljena u parku skulptura ALU), skulpturu Josipa Juraja Strossmayera iz 1924. Godine (postavljena ispred južnog pročelja zgrade HAZU-a), „Žena s prekriženim rukama“ iz 1918. godine postavljena je 1983. ispred Privredne banke, povodom 100. obljetnice kiparova rođenja, a skulptura „Majka doji dijete“ (1930), od 1940. nalazi se ispred Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar. Još bih istaknuo skulpture Andriji Meduliću koji se nalazi ispred Umjetničkog paviljona (1932.) i Ruđeru Boškoviću postavljenog u parku Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu (1940.).
Mnoge Meštovićeve skulpture nalaze se u Atelijeru Meštrović (Mletačka, 6, 8 i 10), Modernoj galeriji i Gliptoteci HAZU-a, a svoja sakralna djela ostvario je u crkvi Krista Kralja na Trnju i župnoj crkvi sv. Marka.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.