Za baroknu crkvu, smještenu na gornjogradskom Trgu Katarine Zrinske, mnogi kažu da je najljepša barokna crkva u Zagrebu, kao i da je jedna od najpoznatijih hrvatskih crkvi iz tog vremena.
O povijesti
Na mjestu današnje Crkve svete Katarine Aleksandrijske, ili skraćeno Katarinine crkve, prvotno je stajala mala dominikanska crkva iz 14. stoljeća, koja je za vrijeme tadašnjih čestih turskih provala bila upotrebljavana kao vojno spremište. Dolaskom Isusovaca u Zagreb u prvoj polovici 17. stoljeća, tadašnja mala crkvica predana im je na upravu.
S obzirom da im je crkva bila premala i previše derutna, Isusovci su između 1620. i 1632. godine sagradili i opremili potpuno novu crkvu, uz koju su podigli i samostan u kojem se danas nalazi Galerija Klovićevi dvori.
Crkva sv. Katarine u dva je navrata gorila – 1645. i 1674. godine, kada je izgorila do temelja. U ponovnom opremanju crkve pomogli su hrvatski velikaši, koji su zauzvrat, prema tadašnjem običaju, mogli postaviti svoj obiteljski grb ili su dobili čast da budu sahranjeni u crkvi i postave nadgrobne ploče.
Nakon ukinuća Isusovaca 1773. godine, Crkva sv. Katarine predana je župi sv. Marka 1783., a od 1784. godine postaje sveučilišna crkva.
O izgledu crkve
Katarinina crkva je jednobrodna crkva sa šest bočnih kapela i apsidom (svetištem). U kapelama se nalazi pet drvenih baroknih oltara iz 17. stoljeća te jedan mramorni oltar iz 1729. godine.
Prema predaji, kapela sv. Apolonije potječe iz 1670. godine, a tu su još i kapela sv. Barbare, kapela sv. Dionizija (djelo Bernarda Bobića, hrvatskog slikara iz druge polovice 17. stoljeća) te kapela sv. Duha iz 1670. godine koju je 1721. godine na svoj trošak dao urediti zagreabčki biskup Andrija Gerilčić.
Varaždinski kipar dao je 1675. godine izgraditi oltar, a oltarna slika prikazuje biblijsku scenu prosvjetljenja apostola na blagdan Duhova.
U kapeli sv. Ignacija Loyolskoga nalazi se mramorni oltar (jedini u crkvi), a djelo je mletačkog baroknog kipara Francesca Robbe iz Ljubljane iz 1730. godine. Oltarna slika sv. Ignacija djelo je slovenskog baroknog slikara Valentina Metzingera, lijevi kip predstavlja slavnog pariškog profesora Franju Ksavera, kojeg je Ignacije učinio Isusovcem i apostolom Indije i Japana.
Na kraju, dolazimo do kapele sv. Franje Borgija iz 1680. godine, čiji je darovatelj barun Ratkay iz Velikog Tabora. Oltar je djelo Ivana Kommesteinera iz 1680. godine, a središnja slika prikazuje sv. Franju Borgiju u molitvi.
Svodovi i zidovi crkve ukrašeni su tipičnom raskošnom baroknom štuko dekoracijom koja potječe iz 1732. godine. U apsidi je nizak glavni oltar koji se nalazi ispred velike oltarne slike “Sveta Katarina među aleksandrijskim filozofima”, za koju je zaslužan ljubljanski slikar Kristofor Andrije Jelovšek.
Temeljita obnova crkve dogodila se nakon poznatog potresa iz 1880. godine, a projekt je skrojio Hermann Bolle.
Unutar crkve nalazi se barokna propovjedaonica iz 1690. godine koja je dar zagrebačkog biskupa Aleksandra Mikulića, a na vrhu baldahina nalazi se kip Pape Lava Velikoga.
Gornji kipovi predstavljaju velike crkvene učitelje-govornike: Augustina, Ambrozija, Karla i sv. Moniku, a donji uz Krista, četiri evanđelista: Ivana, Marka, Mateja i Luku.
U crkvi se nalaze orgulje Ferde Heferera, koje je izgradio 1890. godine.
