Zagreb je postao ujedinjena gradska cjelina 1850. godine na poticaj tadašnjeg hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana Josipa Jelačića po carskom patentu Franje Josipa I. Godinu dana kasnije, Zagreb u liku Janka pl. Kamaufa dobiva svog prvog gradonačelnika. Otada, pa sve do danas poziciju zagrebačkog gradonačelnika obnašalo je 51 ljudi.
Jedan od najvažnijih gradonačelnika u zagrebačkoj povijesti svakako je Većeslav Holjevac. Popularni Veco rodio se u Karlovcu na današnji dan 1917. godine. U Karlovcu je završio gimnaziju, a zatim radio kao privatni namještenik i djelovao u sindikalnim savezima. Bio je član KP Jugoslavije od 1939. godine, te je aktivni sudionik NOB-a u Drugom svjetskom ratu (narodnim herojem proglašen je 1952. godine).
Nakon rata nastavlja vojnu i političku karijeru u novoj Jugoslaviji, a 1952. godine izabran je za gradonačelnika Zagreba (tada se ta funkcija zvala predsjednik Gradskog Narodnog odbora Zagreba).
Tijekom njegova desetogodišnjeg mandata Zagreb je prešao preko Save. Kao zagrebački gradonačelnik Holjevac je proveo niz smjelih urbanističkih zahvata. Holjevac je premostio Savu Mostom slobode, potaknuo izgradnju Novog Zagreba i preselio Zagrebački velesajam sa Savske ceste u Novi Zagreb. Možemo slobodno ustvrditi da je inicirao općeniti gospodarski razvoj grada. U više navrata uspješno se odupro pokušajima vladajućih struktura da se Zagrebački velesajam preseli u Beograd. Svojom samostalnom i energičnom politikom Holjevac se sukobio s jugoslavenskim vlastima, a 1962. godine maknut je s mjesta gradonačelnika.
Holjevac je jedan je od potpisnika čuvene Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika (1967.) nakon čega je podvrgnut partijskoj istrazi, te prisiljen na povlačenje iz javnog života. Dvije godine kasnije isključen je iz CK Saveza komunista Hrvatske.
Bio je član Izvršnoga vijeća SR Hrvatske i predsjednik Matice iseljenika Hrvatske. Svojim radom uvelike je pridonio razumijevanju života naših iseljenika, te uspostavljanja novih veza s njima. Napisao je knjige: Hrvati izvan domovine (1967.) i Zapisi iz rodnoga grada (1972.).
Većeslav Holjevac umro je u Zagrebu 11. srpnja 1970. godine, a pokopan je u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom Mirogoju.
Koliko je Holjevac napravio za Zagreb i koliko su mu Zagrepčani za to ostali zahvalni najbolje govori brončani spomenik u prirodnoj veličini (djelo kipara Zvonimira Gračana prema idejnom rješenju arhitekta Branka Silađina) podignut 1994. godine. Spomenik je smješten na aveniji imenovanoj Holjevčevim imenom, a okrenut je prema Novom Zagrebu, te je jedini spomenik jednom zagrebačkom gradonačelniku.
Povijest ga danas gleda kao jednog od najvećih vizionara od svih gradonačelnika u povijesti Grada podno Sljemena. Osnovna škola u Sigetu od 1970. ponosno nosi njegovo ime, a za njegove zasluge posmrtno mu je 2009. dodijeljena Povelja počasnoga građanina Grada Zagreba.
Teško da će netko od budućih gradonačelnika moći nadmašiti njegovu viziju. Zagreb je u prošlom stoljeću premostio svoju rijeku, no još uvijek se očekuje ostvarivanje suživota s njom. Nikad se ne zna što budućnost nosi. Treba se nadati da će Holjevčeva vizija do kraja biti ispunjena, jer bi Veco to svakako volio i želio.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.