Kava. Magično piće crne boje uz koje su se vežu mnogobrojni društveni događaji. Ispijanje kave je ritual. Koliko je samo ljubavi nastalo iz dogovora za kavu? Političke igre i dogovori. Poslovni sastanci. Druženje sa prijateljima.
Osobno i nisam neki kavopija. No, ipak, miris pržene kave u zraku me uvijek vrati u djetinjstvo. U osamdesetima je život na Črnomerecu, barem što se mirisa tiče, bio u znaku tri tvornice. Uz Zagrebačku pivovaru i Plivu mirisom i impozantim ciglenim zdanjem se ističe tvornica Franck.
Tvrtka je utemeljena 1892. godine u Zagrebu, kao dio njemačkog multinacionalnog poduzeća Heinrich Franck Söhne (osnovane 1827.). Na današnji dan, 21. lipnja daleke 1893. godine svojim radom započinje tvornica kavovine Franck na tadašnjoj periferiji Grada – u Vodovodnoj 20. Tamo se i danas nalazi sjedište kompanije.
Franck je u Francuskoj vidio kako seljaci prerađuju cikoriju u napitak zvanu kavovinu koja je izvrsna zamjena za pravu kavu koja je bila u ono vrijeme skupa i moglo si priuštiti samo imućnije građanstvo. Franck je zasadio plantažu cikorije i uz dodatke mirodija tražio okus koji mu se svidio u Francuskoj. Kada je pronašao željenu mješavinu tj. kavovinu, njegov posao je bio pravi potez u koji je uključio cijelu obitelj jer je ubrzo zaradio bogatstvo i poslovanje je proširio na Ameriku, Italiju, Švicarsku i kod nas u Hrvatskoj.
Do drugog svjetskog rata, tvornica je proizvodila kavovinu, a od 1960. započela je proizvoditi kavu. Danas je tvornica jedna od najvećih izvoznika prehrambene industije (čajevi, kava i grickalice). Zbog kvalitete i suvremene tehnologije na kojoj stalno rade voditelji tvornice, nagrađivana je mnogim nagradama i priznanjima.
Jedan od poznatijih loga neke tvornice, brenda kako bi se današnjim rječnikom nazivali, svakako je logo tvornice Franck, koji predstavlja potpis osnivača tvornice – Johanna Francka.
Zagreb je oduvijek bio dio zapadnoeuropske kulture. Po nekim stvarima, čak i ispred svoga vremena. To možemo reći i za ritual ispijanja kave. Zbog blizine Osmanskog Carstva, blagodati ispijanja kave Zagrepčani su otkrili puno prije Parižana, Bečana i Londonaca. Prva „kavotočija“ u šatoru na Harmici otvorena je još 1636. godine. Europski kavopije do pojave prvih kavana morali su čekati još gotovo cijelo stoljeće.
Nešto kasnije, 1900. godine Zagreb ima nešto više od 60 000 stanovnika i 25 kavana. Porastom standarda i broja stanovnika raste i broj kavana. Najskuplje su bile one na Trgu bana Josipa Jelačića. Narodna Kavana nalazila se na križanju Praške i Trga, na južnoj strani Harmice bile su kavane Croatia, New York i Europa, a na sjevernoj Royal i Merkur. Popularna je bila i kavana Palainovka, osnovana 1837. godine. Kavane se grade po uzoru na bečke i od krčmi se razlikuju po uređenju i klijenteli. Nasuprot krčmama, gdje se konzumira pivo, vino i limunada, kelneri u kavanama poslužuju uglavnom kavu, čaj i žestoka pića. Svaka kavana morala je po zakonu imati barem jedan biljarski stol.
Za procvat kulturnog života u kavanama najzaslužniji je Antun Gustav Matoš. Za Matoša govore da je nakon povratka iz Pariza u zagrebačkim kavanama „uništio nekoliko plantaža kave i ispio nekoliko podruma vina“. Zanimljivo je za spomenuti da je čuvena zbirka „Hrvatska mlada lirika“, gdje su svoje prve pjesme (između ostalih) objavili Andrić i Ujević, nastala u danas zatvorenoj kavani Korzo (križanje Ilice i Gundulićeve).
U najnovije vrijeme, te dolaskom novih generacija, kavanski život u Zagrebu se dosta promijenio. Veliki broj starih kavana više ne postoji, te je njihov prostor prenamijenjen. Ipak, predivnu inicijativu za oživljavanjem kavana u Zagrebu dala je tvornica Franck kada je 14. svibnja 2015. Gradska kavana na Trgu bana Jelačića preuređena u kavanu Johann Franck.
Nadam se da će se takva praksa nastaviti i da će stari prostori kavana ponovno zaživjeti na radost i veselje svih zagrebačkih i stranih kavopija.
Mišljenja sam da Zagreb to zaslužuje…
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.