Nakon što su srušene zidine Gradeca i grad se ujedinio u jednu cjelinu, Zagreb je sredinom 19. stoljeća počeo doživljavati veliki urbanistički zaokret. Donji grad postaje prostor planirane izgradnje, a 1865. donosi se Regulatorna osnova koja trasira ulice, trgove i nove kvartove. U tom ozračju nastaje i Lenucijeva potkova – niz parkova i trgova koji tvore slovo “U” i spajaju urbanizam, arhitekturu i zelenilo. Inspirirana bečkom Ringstrasse, potkova ne služi samo estetskoj svrsi, već postaje društveni prostor u kojem se svakodnevno odvija život. Zrinjevac, Tomislavac i Botanički vrt i danas su nezaobilazne točke gradskog identiteta.
Donji grad iz tog doba prepoznajemo po raznolikoj arhitekturi – historicizam, secesija, neorenesansa i rani modernizam oblikuju pročelja brojnih palača i stambenih zgrada. Arhitekti poput Hermana Bollea, Viktora Kovačića, Drage Iblera i Huga Ehrlicha ostavili su trag kroz projekte poput Doma likovnih umjetnosti, palače Burze i drugih znamenitih zdanja. Iza svake fasade krije se priča o vremenu koje je donijelo moderni Zagreb, a Donji grad i danas svjedoči kako prošlost može živjeti u sadašnjosti – u ulicama kojima svakodnevno prolazimo.