Zbog brojnih prednosti lokacije grada Zagreba, poput povoljnog prometnog položaja, osnivanja biskupije 1094. godine, središta sa sjedištem zagrebačkog župana, kasnije i bana, na ovim se područjima vrlo rano pojavljuje trgovina. Prvo središte pojavljuje se na Kaptolu i to nakon utemeljenja biskupije 1094. godine, a na Gradecu nakon proglašenja slobodnim kraljevskim gradom 1242. godine.
Zagrebačko područje je zbog svog položaja, te poveznica sa susjednim zemljama, bilo odlično za razvoj trgovine. Kako su se u Zagreb slijevali brojni trgovci i obrtnici iz drugih zemalja i gradova, tako su i zagrebački trgovci i obrtnici širili ponudu svojih proizvoda u raznim smjerovima.
Postojala je cijela mreža trgovačkih puteva koja je spajala Zagreb s krajevima sa svih stranama svijeta. Na Savi su se nalazila tri prijelaza – u ravnici kod grada su plovila dva broda – Kraljev brod koji je bio u državnom vlasništvu i Jelen brod koji je bio u općinskom vlasništvu. Treći brod je bio brod susedgradskih feudalaca koji se nalazio podno srednjovjekovne utvrde – Medvedgrada.
Jedan od najvažnijih trgovačkih pravaca je bio onaj koji je vodio iz sjeverne Hrvatske prema moru, a išao je preko Jaske, Dubovca, Kreljina i Modruša prema Senju, te dalje prema Rijeci. Do Kranjske i Ljubljane se išlo preko Ozlja, Ribnjaka, Metlike i Novog Mesta, a u Štajersku su vodili putevi uz lijevu obalu Save. U Zagorje je išla cesta preko Stubice i dolinom Krapine, do Varaždina, Ptuja i štajerskog Graza.
Ako gledamo istočne i sjeveroistočne krajeve, to su onda Podravina, Posavina i Moslavina s kojima je Zagreb također bio dobro povezan.
I rijeka Sava je bila korištena za putovanja i dopremanje sirovina, pa su se tako splavovima dopremala drva iz Slovenije.
Najprometnije, zbog čega su bile ujedno i glavne, prometnice su prema jugu, a njima je prolazio najveći dio uvoznog i izvoznog prometa. Iz Primorja, Bakra i Rijeke se uvozila morska sol i riba, kao talijanski proizvodi poput limuna, naranče, riže, smokve, cimeta i ostalih uvoznih proizvoda.
Istim se putem iz Zagreba prema jugu izvozilo žito, brašno, krzno vuna i med – isti proizvodi koje je Zagreb izvozio i prema Njemačkoj i Ljubljani.
Zagrebu se iz Italije i Njemačke dovozila tkanina, dok su sa zapada pristizale kovine.