Kada govorimo o srednjovjekovnom Gradecu, dosta se priča i zanimljivosti kreće u negativnom svjetlu, pa tako uglavnom pričamo o stoljetnim krvavim sukobima između susjednih općina Kaptola i Gradeca, teroru susedgradskih i medvedgradskih vladara na sela podno Zagrebačke gore, na prodor i opasnost od Turaka, pojavu smrtonosnih bolesti, i tako dalje… No, srednjovjekovni Zagrepčani su često nastojali ublažiti te nevolje, zaboraviti na njih i uljepšati si dane na bilo koji mogući način.
Prilika za slavlje je bilo mnogo, a uglavnom je to bilo u povodu krštenja, vjenčanja, imendana i sličnih obiteljskih svečanosti, pa čak i pogreba ako bi se na karminama morao potrošiti sav pokojnikov novac, zbog čega su i karmine nerijetko bile obilne gozbe. Srednjovjekovni Zagrepčani su slavili i završenje gradnje kuća, prodaju posjeda, ali je zabava bilo i na crkvenim i cehovskim proslavama, sajmovima, ali i pokladama kada su se maškare slavile.
Posebna su slavlja bila crkvena proštenja i godišnji sajmovi koji su se često pretvarali u pijanke, pa je čak i biskup Kažotić morao dignuti glas protiv toga jer je tvrdio da mnogi dolaze na takva događanja samo da bi se napili i potukli.
Uz zabave, u društvu su se pojavile i razne igre, pa čak i neke zabranjene. Kockalo se za novac po krčmama i uz piće, pa su se tako znala prokockati i imanja.
Zanimljivo je da je u 14. i 15. stoljeću bila popularna jedna igra koja je čak i u današnjem Zagrebu poznata. Naime, riječ je o tzv. tucanju obojenim jajima, a igrala se svake godine na Uskrsni ponedjeljak. Ovu su igru igrali svi – mladi i stari, a bila je toliko poznata da se po njoj i vrijeme utvrđivalo. Nime, ako se nešto dogodi u gradu, onda bi se za taj događaj govorilo da se dogodio “u petak, na dvanaesti dan poslije tucanja jajima”.
Cilj igre je bio, kao što vjerojatno znate, da igrač razbije pisanicu protivnika tako da njegova ostane čitava, a pobjednik osvaja razbijenu pisanicu protivnika.
S druge strane, bilo je i igara sportskog karaktera, poput igre zvane prstenac, koja je poprilično slična sinjskoj alci. Natjecatelj bi kopljem gađao kroz mali kolut, tj. prsten, prema čemu je i dobila ime. To je bilo javno natjecanje koje se igralo svake godine na pokladni utorak, a bilo je pod pokroviteljstvom općine, te joj nalazimo trag već u 15. stoljeću, a smatra se da se igrala sve do 18. stoljeća.
U tom je vremenu bilo popularno paljenje ivanjskog krijesa kao uspomenu na prastari slavenski običaj žrtvovanja bogu sunca. Na Ivanje, 24. lipnja, zvonari Crkve sv. Marka, podložnici i gradski učitelj s djecom bi gradili i palili veliki krijes na Markovom trgu, a onda bi se svi prisutni zabavljali oko zapaljene lomače. Kako bi zabava bila još bolja, općina je tda častila najboljim jelima i pićem, kao i slatkišima i voćem.
U često tmurna srednjovjekovna vremena, Gradec je znao iskoristiti svaku priliku za slavlje života, kao i za svakodnevne maštovite igre.