Utjecaj Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata na razvoj umjetnosti na Gradecu

Kada bi opisivali život na Gradecu, često bi spomenuli riječ – siromaštvo. Siromaštvo je najzastupljeniji opis gradečke općine za vrijeme 16. stoljeća koje je obilježeno Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom. Zbog siromaštva uvjeti za razvijanje umjetnosti bili su iznimno slabi, no sigurno postoje tragovi kakve-takve umjetnosti.

U tim tragovima pronalazimo nekoliko primjera slikara, kipara i majstora koji su izrađivali predmete umjetničkog obrta. Već na samom početku 16. stoljeća spominje se slikar Hanž koji je živio u kući na Gradecu kraj koje je od općine dobio prazno zemljište. Zemljište je dobio prema nalogu bana Ivaniša Korvina, zbog čega se pretpostavlja da je Hanž bio poznati umjetnik koji je povremeno radio i za bana. O njemu se zna jako malo, no poznato je da je 1503. godine naslikao kazala za sat na tornju stolne crkve.

Obrtničke i trgovačke natpisne ploče su bile važno polje rada za više-manje darovite slikare, pa su oni najvjerojatnije uz malu zaradu od općine ili crkve slikali i za obrte i trgovine.

Zasigurno je na Gradecu bilo i kipara jer je klesarskog posla bilo puno. Na primjer, kada se gradio novi toranj Crkve sv. Marka oko 1584. godine, zasigurno je bilo potrebe za kiparskim poslovima, no nema poznatih zapisa o tom poslu.

Na Gradecu je u 16. stoljeću bilo i zlatara koji su imali svoj ceh, kao i svoja pravila i povlastice koje su bile sastavljene po uzoru na pravila budimskih zlatara. Gradečki zlatari su izrađivali umjetničko-obrtne i umjetničke zlatne i srebrne predmete za potrebe općine, ali vjerojatno i za Kaptol i biskupiju. 

Bilo je tu i pisane riječi, pa je tako u 16. stoljeću na Gradecu živio Antun Vramec – zagrebački kanonik, doktor teologije i filozofije, te privremeno i župnik Sv. Marka. On je pisao “Kroniku vezda znovič spravljenu slovenskim jezikom” koju je tiskao u Ljubljani 1578. godine, a u kojoj se zlobno osvrtao na atmosferu okoline u kojoj je živio. 

Vramec je bio obrazovan u Italiji, a – što je posebno netipično za našu kulturnu povijest – bio je protupapinski orjentiran pisac. Zanimljivo je da se baš u njegovom djelu prvi put u tiskanoj knjizi spominje grad Zagreb, ali je i pisao o osobinama njegovih stanovnika – tj. sredine u kojoj je i sam živio.

Druge objave

Ludbreg na križanju Drave i Bednje: dvorac Batthyány, relikvija Krvi Kristove i legenda o središtu svijeta

Ludbreg je grad u Varaždinskoj županiji koji se sastoji...

Grad Pag: stara jezgra poznata po soli i paškoj čipki

Grad Pag, položen na istoimenom otoku u sjevernom dijelu...

Završje: pregled mjesta, povijesti i lokalnih posebnosti

Završje, položeno u sjeverozapadnom dijelu Istre, jedno je od...

Buje na Bujskom brdu: od Parenzanske stanice i Vinograda do granice s Italijom

Buje su grad u zapadnoj Hrvatskoj u Istarskoj županiji;...

Pročitajte i ovo:

Vesela koncertna atmosfera na Ljetu na Strossu

Ljeto u Zagrebu ne bi bilo pravo ljeto u Zagrebu bez legendarnog druženja na Strossu! Kako kažu sami za sebe, „Ljeto na Strossu je...

Neki drugi Zagreb 11.4.20.

Njegove su bore postale izraženije u svega 10-ak sekundi, njegovo se lice promijenilo, njegove su ulice puste, prazne, često beživotne. No, njegova je duša...

Društveni problemi i borbe nekadašnjeg Gradeca: Vjerovanje u vještice i vukodlake

Jednim od najtežih socijalnih problema u Zagrebu u 17. stoljeću smatra se proganjanje takozvanih vještica i čarobnjaka. Taj se problem javio još za vrijeme...