Spomengaj, groblje i krematorij za kućne ljubimce Grada Zagreba, obilježava prvu godišnjicu rada. U tom su se razdoblju mnogi upoznavali s njegovim uslugama, a 360 građana ih je i naručilo.
Najtraženija usluga u Spomengaju je pojedinačna kremacija tijela kućnog ljubimca. To je naručilo čak 87 posto korisnika. Ostali su izabrali skupnu kremaciju ili ukop tijela svojeg ljubimca. Većina građana pepeo svojeg ljubimca preuzima u urni. Samo šest posto korisnika usluga Spomengaja posmrtne ostatke ljubimca ostavlja na groblju. Neki se pritom odlučuju položiti kovčeg s tijelom u zemlju, a ostali urnu pohranjuju u kaseti ili zidu sjećanja.
„Mnogo toga smo naučili u proteklih godinu dana. Iako smo se uoči otvorenja Spomengaja konzultirali s upravama sličnih ustanova u Zapadnoj Europi, kad su nas građani počeli nazivati, osjetili smo da vas za to ništa ne može dovoljno pripremiti. Tada iz vas progovara iskonska ljudska empatija. Mnogima koji nas zovu, blagotvorno je što s nekime o svojem gubitku mogu govoriti bez ustezanja. Mi razumijemo njihovu bol i pružamo im utjehu. Nerijetko s njima prolazimo i cijeli proces tugovanja – od prvotnog šoka preko prihvaćanja gubitka i opraštanja od ljubimca s mnogo emocija do gajenja spomena na nj“, kazala je Jasminka Haleuš, voditeljica Spomengaja.
Otkrila je kako većina građana naziva Spomengaj nakon što im ljubimac ugine, no neki ga zovu već kada im veterinar savjetuje da uspavaju ljubimca zbog težine njegove bolesti. Tada djelatnici Spomengaja nerijetko slušaju priču o dolasku ljubimca u obitelj i tome koliko je promijenio njezin život. Spoznaja da će se od tijela ljubimca moći oprostiti na dostojanstven način, olakšava im odluku o eutanaziji.
Djelatnici Spomengaja pamte svaki razgovor s korisnicima, a među najemotivnijima su bili onaj s gospođom kojoj je susjed s kojim dijeli dvorište, otrovao psa, te razgovor s gospođom kojoj je pas dok su prelazili pješački prijelaz, poginuo pod kotačima automobila.
„Zagrepčani nisu jedini koji koriste naše usluge. Sve češće nas nazivaju i iz drugih dijelova zemlje. Po tijela pasa išli smo čak u Pulu i Zadar, a s Veterinarskom stanicom Rijeka imamo ugovor, pa nam tijela ljubimaca iz Primorsko-goranske županije na kremaciju stižu svaki tjedan. Voljeli bismo da se taj trend nastavi. Građani, naime, sve više ljubimce, pogotovo pse i mačke, doživljaju kao članove obitelji i ne žele ne znati kamo odlaze njihova tijela“, kazao je Damir Skok, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt grada Zagreba na čiji se rad naslanja Spomengaj.
Neki su građani u Spomengaju u vječnost ispratili i po dva ljubimca. Jedna je gospođa iz Splita osobno dovezla tijelo zlatnog retrivera Jimija koji je bio pravi obiteljski pas. Na ogrlici je nosio i simbol svetoga Duje. Njegova se vlasnica nedavno u Spomengaju oprostila od još jednog ljubimca.
U jedno su grobno mjesto ukopane mačke Lulu i Đeni, majka i kći. Njihovim vlasnicima teško je pao rastanak od njih, pogotovo zato jer su uginule nakon borbe s teškom bolešću, ali ukop mačaka u zajedničko grobno mjesto donio im je spokoj.
Neki se korisnici usluga Spomengaja odlučuju samo za kremiranje ili ukop tijela ljubimca, a neki žele cijeli ispraćaj. U dvoranu ili paviljon za ispraćaj tada donose cvijeće i od ljubimca se opraštaju lijepim riječima ili pjesmom uz koju gaje posebne osjećaje. Iako različiti, kažu djelatnici Spomengaja, svaki je ispraćaj dirljiv na svoj način.