Zlatnom bulom je Zagreb dobio brojne povlastice, pa tako i povlastice plemića, čime se izjednačio kao gradska cjelina s plemićkom osobom – feudalcem, čime dobiva prava poput pripadnika plemićkog staleža. Zagreb se oslobodio banske, županijske i biskupske vlasti, te je postao kraljev štićenik – podređen direktno kraljevskoj kruni. Tada je ta podređenost bila usmjerena direktno predstojniku kraljevske komore taverniku, koji je tada u ime kralja vladao nad kraljevskim slobodnim gradovima, tako i Gradecom.
Gradski sudac se birao jednom godišnje po izboru građana, i to redovito 3. veljače, na dan gradskog patrona Sv. Blaža, u gradskoj vijećnici ili pak pred njom (na Markovom trgu) pod vedrim nebom. Istodobno s izborom gradskog suca, birali su se i prisežnici (iurati), kao i gradski zastupnici ili savjetnici (consiliarii). Prisežnici i gradski zastupnici su s gradonačelnikom činili gradsku upravu, tj. tijelo koje je u ime općine upravljalo gradom. Prisežnika je bilo osam, a zastupnika dvadeset (u izvanrednim slučajevima dvadeset i četiri).
Obveze i dužnosti gradske uprave, na čijem je čelu bo gradski sudac, bile su opsežne i raznolike, a prije svega, gradska se uprava brinula da se poštuju i čuvaju povlastice, posebno one koje je Gradec dobio izdavanjem Zlatne bule 1242. godine.
Gradska je uprava također i predlagala i donosila nove zakone, odredbe i statute, te se brinula za red, obranu grada i sigurnost svih građana. U popis obveza gradske uprave je ulazila i briga za odgoj mladeži i školstvo, briga za zdravlje i imovinsku sigurnost građana, kao i zaštitu građana od nepravednih i teških banskih i kraljevskih tereta i daća.
Gradska je uprava imala pravo nadzora i vlasti nad građanskom, kao i nad općinskom imovinom, te je nadzirala sve promjene vlasništva nad nekretninama, te ih zapisivala u gruntovne knjige i uvodila građane u posjed. Također, uprava je potvrđivala najamne i kupoprodajne ugovore, a svaka promjena bi joj se morala prijaviti.
Kada govorimo o posjedima, gradska uprava se brinula i za gradske posjede, te se borila za njih i parničila u slučaju potrebe za tim. U ime općine je sklapala ugovore i nagodbe, te je nastojala da se općinska imovina što bolje iskoristi.
Također, jedna od zadaća gradske uprave je bilo i razrezivanje poreza, ali su i budno pazili da sami nameti kralja, kao i državni porezi, ne budu preveliki teret za sam grad.
Gradska uprava je pazila i na obrt i trgovinu, te se posebno brinula da mjere i vage budu ispravni, a roba koja se prodaje bude zdrava i svježa.
U vremenu razvitka grada, jedna od važnih zadaća gradske uprave je bilo i primanje novih stanovnika, te podjela građanskog prava, ali je mogla i dopustiti iseljavanje iz grada.
Kriminalci i prijestupnici su protjerivani iz svoje sredine, daleko od gradskih zidina, neki na kraće ili dulje vrijeme, a neki čak i doživotno.
Kod nekih važnijih pitanja, poput obrane grada, gradske imovine, te uvođenja novih ili promjena aktualnih zakona i propisa, odluke su donosili svi građani. U tim bi se slučajevima tražilo mišljenje svih, te bi se tražilo odobrenje cijele zajednice, nakon čega bi se donosili konačni zaključci.