Srednjovjekovni Gradec je veliki dio svog života prolazio kroz iznimno tmurna razdoblja prožeta neimaštinom, krvavim borbama, bolestima, te nepravdom. Dok su vodili krvave borbe sa svojim prvim susjedima s Kaptola, borili su se s kugom, bili u pripremama za nadolazeći prodor turske vojske, imali pravne i fizičke borbe oko svojih posjeda, trpili teror podsusedskih i medvedgradskih vladara, a često su i sami bili žrtvama nasilnog preuzimanja, te su čak u dva navrata izgubili svoju samostalnost.
Sve to navedeno je utjecalo na nepovoljne socijalne prilike u gradu. Sva zla koja je trpila općina, trpili su i njeni stanovnici. Građani postaju sve siromašniji, padaju u oskudicu, te se sve više novac počinje posuđivati. U gradu pojavljuju Židovi, bogati građani, Kaptol i predbendarski zbor kao vjerovnici i lihvari. Građani, ukoliko nisu imali jamca za posuđeni novac, odgovarali su vlastitom kućom da će dug biti vraćen. Ukoliko se dug ne vrati, kuća odlazi na bubanj te se prodaje, često pod bilo koju cijenu – samo da se vrati neki novac. To je bila česta pojava za vrijeme vladavine Celjskih na gradečkom području.
Nerijetko se i za manji dug jamčilo kućom, a u takvim je slučajevima posrednik bila sama općina. Ona bi dužnikovom kućom jamčila vjerovniku povrat duga, a vjerovnici bi nekretninu prodali i onda kad je on umro, a nije vratio dug.
U to je vrijeme bila važna jedna odredba Zlatne bule koja je glasila da se imovina, onog tko umre bez nasljednika i bez oporuke, dijeli u tri dijela: jedan dio općini, jedan dio gradskoj sirotinji a treći Crkvi sv. Marka.