Na današnji dan, 1848. godine, rodio se Milan Amruš, hrvatski liječnik i političar. Studij medicine završio je u Beču. Kao vojni liječnik radio je u Zagrebu, Beču i Sarajevu. Godine 1883. napustio je vojnu službu, otišao u Beč i posvetio se studiju prava koji je završio 1890. godine. Tijekom studija radio je u tamošnjem Institutu za patologiju i istraživao morfologiju bacila tuberkuloze, a njegova rasprava o toj temi bitno je ubrzala prihvaćanje Kochovih zaključaka.
Godine 1887. Amruš se vratio u Zagreb i uključio u politički život. U početku je djelovao kao član Neodvisne narodne stranke („Obzoraši“), a potom kao izvanstranački političar, u određenoj mjeri blizak režimu Khuen-Héderváryjevu. Od 1887. do 1901. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru.
U dva je navrata obnašao dužnost zagrebačkog gradonačelnika (prvi mandat od 1890. do 1892., a drugi od 1904. do 1910). U svom drugom mandatu na mjestu gradonačelnika zamijenio je Adolfa Mošinskog.
Neka od postignuća značajnih za grad Zagreb u razdoblju Amruševa gradonačelničkog mandata: elektrifikacija grada (1906./1907. godine izgrađena je Gradska munjara i dio razvodne mreže, a 5. studenog 1907. puštena je u pogon javna električna rasvjeta), elektrifikacija tramvaja (1909. godine ukinuto je dotadašnje Tramvajsko društvo koje je upravljalo Konjskim tramvajem i osnovano je novo društvo, Zagrebački električni tramvaj, koje izgrađuje nove tramvajske kolosijeke i produljuje prugu u Ilici do Topničke vojarne.
Promet Električnim tramvajem uspostavljen je 1910. godine Vlaškom ulicom do Maksimira), otvorena je gradska knjižnica (7. prosinca 1907.), poradio je na poboljšanju zdravstveno-higijenskih prilika (Zavod za njegu dojenčadi, javni zahod na Trgu bana Jelačića).
Treba istaknuti da je za njegova je prvog mandata uspinjačom u Bregovitoj ulici 1890. godine povezan Donji i Gornji grad. Nakon 1912. povukao se iz političkog života. Sahranjen je na Mirogoju, u obiteljskoj grobnici koju resi statua Ivana Rendića. Grad Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice u Donjem gradu.
