Kroz godine ponovnog podizanja, ustrojstva vlasti, i svega onog što je Zlatna bula donijela gradu, u obliku povlastica ali i davanja prema kralju, Gradec je s vremenom ostvario značajan broj imanja u oko grada, ali i u okolici Zagreba. Česte je borbe oko posjeda Gradec vodio sa susjednim Kaptolom, ali i biskupom, kao i s medvedgradskim i susedgradskim feudalcima, a kada su bila u pitanju Hrašće i Petrovina (područje Turopolja), bitke su vodili s turopoljskim vlastelinima. Naselja su preuzimana nasilno, ali i kraljevim darovnicama.
Posebnu je nepravdu Gradec doživio u pravnom sporu za istočna naselja – Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Svibje i Nart. Kraljevom darovnicom spomenuta naselja završavaju u vlasništvu biskupa koji ih daruje stolnoj crkvi – Kaptolu.
Gradec pravnim putem pokušava doći do svojih posjeda, do bezuspješno sve do 1472. godine kada kralj Matija donosi odluku da se naselja vrate Gradecu kao nagrada za financijsku i vojnu pomoć u borbi s Turcima u Bosni.
Kaptol se na tu odluku žali, pa mu kralj iste te godine u posjed vraća sva sporna zemljišta. Parnica je trajala još 15-ak godina, no uzalud. Problem tadašnjih prepucavanja oko posjeda često je bio taj što bi obje strane imale valjanu dokumentaciju o vlasništvu posjeda. Kraljevi su se često ponašali kao vlasnici svih slobodnih kraljevskih gradova pa su tako često širokogrudno dijelili zemlju koja je bila tuđe vlasništvu.
Iako su i Kaptol i Gradec imali valjane papire, sudovi su često bili na strani jačeg i bližeg, zbog čega su u ovom slučaju presudili u korist Kaptola i njemu 1487. godine dodijelili sporna naselja/zemljišta.